ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 315

rum) poslati po 8 tako opremljenih radnika. Radnici iz zagrebačke županije neka utvrđuju prijelaze na Kupi i Glini. Međutim, prekokupski krajevi su prepušteni sami sebi i kao i dotad opterećeni mnogo većim radnim obvezama. Spomenuti je sabor u Zagrebu odredio posebnu »limitatio laboratorum ex bonis dominorum et nobilium illarum parcium (sc. transcolapianorum)«. Prekokupski su posjedi dužni na 8-dnevni rad pod Presekom, Petrovom Gorom i Stražom u Petroviću, kamo treba da pošalju 1413 radnika! I oni će na najpotrebnijim mjestima graditi nasipe i zatvarati prijelaze na rijekama.

352 Nakon seljačke bune kralj će još teže dobiti od slavonskih staleža radnike za popravak svojih utvrda. Štaviše, kad se 1577. na zahtjev namjesnika nadvojvode Ernesta sastaje sabor u Zagrebu, članovi sabora odbijaju bez ustručavanja prijedlog nadvojvode da se utvrdi Koprivnica i druge krajiške utvrde. Oni žale, ali kako nemaju u tom trenutku »zakonitu vlast«, naime, »gospodina bana s potpunom banskom vlasti, koji bi mogao zakonito kazniti neposlušnost i nemar i održavati za članove sabora redoviti sud«, neće obećati ni radnike za krajinu niti mogu bilo što sigurno zaključivati. Ipak će Gašparu Alapiću i njegovu podbanu dati privatnu vlast (priuatam authoritatem) da utjeraju zaostale radove za Koprivnicu i druga mjesta.

353 Premda hrvatske zemlje u načelu same određuju broj radnika i radnih dana na utvrdama, ipak se na požunskim saborima određivala granica do koje su vlastela smjela ići u tom opterećivanju. Požunski su sabori u tim pitanjima mnogo stroži od slavonskih. God. 1554. je, na primjer, zaključeno da kmetovi doduše idu raditi na utvrde, ali im je vladar dužan za taj rad i platiti. A smije trajati samo 6 dana na godinu. Kmet isto tako smije napustiti radilište ako jedan dan nije dobio plaće i nitko ga na radu ne smije kažnjavati. Vlastela neka šalju s njima i svoja kola (po jedna na svakih 10 porta), u koja treba upregnuti po 6 volova (jer kmetovi nemaju dovoljno konja). Ako se konji ipak upotrijebe za vožnju, plaća se za dvopreg po 40 ugarskih denara na dan.

354 Prema tome, ugarskim je kmetovima zakonski osigurana manja javna tlaka, i to plaćena; to je po svoj prilici zato što su oni više opterećeni ratnim porezom. Javnim radovima na utvrđivanju privatnih i javnih, dakle vladarskih utvrda treba dodati kao ne mali teret privatno-javnu tlaku, kako bismo mogli nazvati one obveze koje slavonsko plemstvo svojevoljno preuzima na saborima na sebe obećajući da će dovesti za vojnike svoje v žito i hranu uopće. Dovoz vlastelinskog žita za vojsku do određenog -mjesta na prodaju dužnost je koju vlastelin kmetu ne plaća, premda ima od trgovine takvim namirnicama veliku korist. Među »velikodušnim« slavonskim velikašima koji obećavaju žito za kraljevske posade naći ćemo Franju Taha i Barbaru Erded, dakle ljude čiji su posjedi bili zahvaćeni bunom. Novija građa o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu u 3n Acta comitialia, III, str. 394—395. Acta comitialia, III, str. 493. ».. . cum ipsi domini regnicole nullum pro praesenti in regno habeant legittimum magistratum, nempe dominum banum plenaria authoritate banali fungentem, qui inobedientiam et negligentiam legitime punire et iuđicia regnicolis administrare facere posset, nihil laboris ad confinia promittere et neque aliquid certi statuere possunt, prout superinde domini commissarii praenotati sub sigillo regni in scriptis habent a dominis regnicolis responsum.« 3M Monumenta comitialia, III, str. 506. 315