ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 296

si maiestati sue visum fuerit, faciat denuo regnum dicari). Osim vesnika, > glasnika i plemićkih podvoraca nitko nije oslobođen od plaćanja. Pa i kmetovi koji imaju nekretnine vrednije od 6 forinti podliježu oporezivanju. Kontribucija će se ubirati u dva roka.

239 Žrtve koje plemstvo prinosi 1538. zamišljene su kao uzvratna usluga vladaru. Naime, Ferdinand je obećao da će poslati vojsku za obranu Slavonije. Tako se već tada pokazuje na čemu će se razbijati uspješna suradnja između slavonskog plemstva i vladara. Plemstvo očekuje od Habsburgovaca da na svaki način od svojih sredstava »kreditira« vojsku za obranu, a on, naprotiv, ustraje u zahtjevu da se vojnici uzdržavaju od subsidija ili dike. Zato mu bar Petar Keglević sredinom 1538. ogorčeno uzvikuje da će kraljevstvo prije propasti nego što se dika skupi.

240 Već tada dolazi do izražaja još jedna »odlika« plemstva: ono je skupljeno na saboru puno obećanja, ali kad se raziđe svojim kućama, uopće ne misli izvršiti dane obveze. Zato već tada, tj. 1538, unatoč velikim obećanjima na križevačkom saboru, slavonski velikaši ne puštaju dikatore na svoje posjede! Štaviše, ban Petar Keglević je primoran zbog nezadovoljnog plemstva odgoditi sabor jer je plemstvo na njemu htjelo zaključiti da se dika uopće neće ubirati, i to tako dugo dok ne stigne kraljevska vojska.

241 Pred tako odlučnim pritiskom plemstva Ferdinandu doista ne preostaje drugo nego da pošalje plaćenike, i 1539. dolaze »Španjolci« (Copie Hispanorum),

242 a s njima novi, još teži problemi. Sabor doduše oduševljeno i ponovo zaključuje da će po svakom kmetu (de singulo colono) dati za vojsku kvartu brašna, koja će se u Križevcima prodavati uz vrlo nisku cijenu od 25 denara,

243 ali bez sumnje mnogo od tog obećanja nije ostvareno. "—>—< AJi, plemstvo, očito svjesno da su »Španjolci« podesni za »veliki rat« s Turcima, ali ne i za suzbijanje dnevnih pljačkaških upada, prvi put stvara zaključak o formiranju kraljevinskih »vojnika — pljačkaša« ,\ (pedites plagiarii), za koje je spremno obvezati se i na novi porez. Dok će se ovaj porez ili subsidij za »domovinske potrebe« tijekom XVI st. povremeno javljati, i to pod novim imenom kao vecunie fumales, dakle dimnica, dika ostaje u načelu i dalje redovni kraljevski porez. Međutim, vladar je u XVI st., kao i vladari u ranijim stoljećima, ponekad primoran dijeliti oproste od plaćanja dike, posebno u slučajevima kad neka vlastela ili prelati, kao na primjer zagrebački kaptol, pridonose za obranu više od drugih. Naime, kaptol je 1544. odlučio da za čuvanje »ostataka kraljevstva Slavonije« i, dakako, slovenskih zemalja (kako uvjerava Ferdinanda) na utoku Kupe u Savu podigne kaštel, i to vlastitim radom i troškom.

244 Pomažući takav hvalevrijedan pothvat, Ferdinand oslobađa sve kaptolske kmetove u Slavoniji »ab omnibus taxis nostris, tarn ordinariis, quam extraordinariis, contributionibus ac lucro camere nostre, maiestati nostre prouenire debentibus«. Oprost je «» Acta comitialia, TL, str. 139. 2« Acta comitialia, II, Str. 208. 241 Acta comitialia, II, str. 237. 242 Acta comitialia, TL, str. 249. 243 Acta comitialia, II, str. 263. 244 Acta comitialia, n, str. 235. 296