ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 289
okolne kmetove da im je nemoguće i dalje stanovati uz uskoke. I Ungnad je jedva s njima pregovarao. Jedino su novi prebjezi našli mjesto oko Ogulina, na vlastelinstvu Stjepana Frankapana. 201 No nevolja nije bila samo u tome što uskoci još nisu imali svog zapovjednika. Ivan Lenković, koji je 1546. i uskočki kapetan, javlja Ferdinandu da se žumberačka utvrda — dakle jedino sigurno »stanovanje« koje im je dodijeljeno — raspada, tako da se u njoj ne može stanovati. 202 Zato Ferdinand nastoji iduće godine kako bi za smještaj nenaseljenih uskoka (underbringung der unangesetzten usskhokhen halben) otkupio vlastelinstvo Mehovo. 203 Od mnogih grupa prebjega ili uskoka što su naselile Žumberak danas po sačuvanim dokumentima znamo samo za neke. Neke vijesti iz XVI st. upućuju na to da vlahe ili prebjege primaju na svoja imanja i hrvatski, odnosno slavonski velikaši. Plemstvo se u cjelini, dakle sabor uglavnom bori protiv tih »privatnih« vlaha, prije svega zato što ih vlastela unajmljuju i naseljuju da u njihovo ime pljačkaju više susjedne posjede nego neprijateljski teritorij. Poznat je primjer Ilije Gregorica, koji je po svom položaju privatni uskok ili vlah i koji je zarobljen na takvoj pljačkaškoj akciji, ali je, dakako, i na drugim vlastelinstvima bilo vlaha. Slavonski se sabor, na primjer, 1565. obraća Maksimilijanu II s molbom da ne dopusti da »Wolakos vel Wzkokos in bona claustri Lepaglawa inhabitantes« ostanu i dalje ondje. 204 Neki su uskoci ubili 1565. varaždinskog podžupana Petra Orehovačkog, pa je otpor protiv tih »vlaha-ubojica« tada općenit. 205 Zato sabor 1567. stvara zaključak da ban i podžupani kazne vlahe prebjege ili Rašane (profugi Walachy vel Rasciani), bez obzira na to čiji su podložnici, ako im se dokaže da su počinili neku »nevjeru« (infidelitas). 206 Uskoci su također služili Petru Kegleviću u borbi protiv Sekela, 207 a i Kerečenj je na svom dobru naselio prebjege, očito s istom namjerom. 208 U početku i sami vlasi ne znaju kakvi ih uvjeti života čekaju na imanjima hrvatske vlastele. Kocijanu se već 1530. tuže »Martulozi, fidèles seruitores vestre dominacionis tanquam domino« iz Vinice (na Kupi) 209 kako im je nemoguć život na vlastelinstvu kneza Jurja Slunjskog. Knez im, doduše, dopušta da se slobodno nasele na njegovu posjedu (ut nos pacem abemus in ipsius dominio), ali je zapovjedio da im nitko s njegova vlastelinstva (per totas ciuitates et villas) ne smije dati hranu ili piće, niti ih smije pustiti u svoje kuće. Oduzeo im je Turkinju koju su zarobili, premda ih je on, Kocijan, uvjeravao da je plijen koji uhvate njihov. Pitaju zato Kocijana hoće li ih uzeti u svoju službu kao plaćenike jer su siromašni. Konja su mu prodali jer je rekao da je za njegova prijatelja, i stoga im je vrlo žao što je za njih izjavio da su pastiri i zli ljudi (ut Monumenta Habsburgica, III, str. 45. 202 N. dj., str. 143. 201 Spomenici Krajine, I, str. 7—10. M* Acta comitialia, III, str. 116. 205 Acta comitialia, III, str. 116. »Vt proscribantur Walachi homiciđae more solito.« 2 « Acta comitialia, III, str. 163. 207 Na saboru u Zagrebu 2. VI 1572. (Acta comitialia, III, str. 347) tuže se Mihajlo i Luka Sekel »contra quosdam Wzkokos ipsius domini Matthiae Keglewych, qui multa mala et damna depredationesque in bonis ipsius domini Michaelis Zekel facerent«. 208 I 1569. tuže se na saboru »multi nobiles regnicole contra Walachos in bonis dominorum Kerecheny sub arce Zelyna commorantes ac in seruitiis domini Petri Kastellanffy existentes«. Acta comitialia, III, str. 248. 209 Monumenta Habsburgica, I, str. 463. ig Arhivski vjesnik 289
