ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 288

deines khunig diennst«. I on će, kako obećaje, biti vjeran sluga.

101 Svoje molbe Jurišiću predaju uskoci Vuku Popoviću, koga, kako smo vidjeli, i Ferdinand nagrađuje za uspješno posredovanje.

192 Nato Jurišić preuzima na sebe dužnost da Ferdinandu preporuči spomenute »Syrffen« i prilaže uz svoje pismo i kopije njihovih »turskih«, odnosno »srpskih« pisama. Smatra da bi im vladar morao poći u susret i zato mu predlaže mjesta na kojima bi ih mogao naseliti i uvjete pod kojima bi mogli služiti.

193 Najzad polazi kapetanu Turnu za rukom da uz pomoć bana Petra Keglevića i »anderen crabatischen grafen« prevede na habsburško područje »die leut von Serb, mit denen ich den ganzen sumer gehandlt oder practiciert«.

194 Među došljacima ima i istarskih Ćića (jssterchischen Zittschen), koji su se do tog vremena zadržavali kod Obrovca, ali oni nisu, poput gornjih »ljudi iz Srba«, dobili još privilegij od vladara i nije im dodijeljena nikakva zemlja za nastavanje. Turn moli Ferdinanda neka ove »siromašne ljude« smjesti na neko mjesto jer im je »zima na vratu«. U novom pismu javlja da su ga prebjezi iz Srba zamolili za vojničku pratnju kako bi nesmetano mogli prijeći sa svojim obiteljima i stokom, jer je bosanski paša saznao njihove namjere. I jedna i druga skupina prebjega spremna je ostaviti vladaru svoje obitelji kao jamstvo ili taoce ukoliko sumnja u njihove iskrene namjere.

105 Pri prebacivanju će im pomoći uz bana i knez Juraj Frankapan Slunjski.

106 Zaista su uz pomoć hrvatskih knezova (Slunjskog, Zrinskih i Blagajskog), koje Ferdinand za to pohvaljuje,

107 prebačeni potkraj 1538. »capitanei et uoyuode Rasciani """" siue Seruiani atque Valachi, quos vulgo Zytschy vocant« sa svim svojim stvarima na kršćansko područje. Kad Nikola Jurišić o tome izvještava vladara, onda točno razlikuje dvije grupe prebjega: jedno su »Sirfi«, v, J, j dakle bjegunci iz Srba na Uni, a drugo su vlasi, »welche bei uns allt - ' 6ömer genennt sein«, tj. istarski Ciči. Međutim, na tadašnjim opustošenim hrvatskim vlastelinstvima bilo je teško pronaći pogodno mjesto za naseljavanje novih prebjega. Zato kraljica Ana predlaže da se pregovara s Frankapanima kako bi ih smjestili u njihovoj pustoj Vivodini.

198 Bude li se Stjepan Frankapan opirao naseljavanju neposlušnih vlaha, neka mu kažu da će vlasi dobiti sposobne zapovjednike.

190 No zapovjednike ne dobivaju tako brzo. Još 1540. »haben die alth vnnd neuen hervbergefallnen khein habtman«, tako da se »gross irrung wnd zwitracht zwischen den armen vnnderthanen vnnd inen taglich zuetregt«.

200 Nikola Jurišić i drugi Ferdinandovi ljudi nastoje stare i nove prebjege naseliti na imanjima nekih hrvatskih velikaša, ali se pregovori razbijaju. Jurišić se boji da bi se zbog toga prebjezi mogli vratiti u Tursku. Treba im se što prije postaviti »ain tauglicher haubtman« s pristojnom plaćom. Uostalom, neka vladar isplati Ivanu Pichleru Žumberak i neka se čitavo vlastelinstvo tada preda njima. Prema izvještaju Ivana Ungnada iz 1541. uskoci tako napadaju, pljačkaju i ubijaju ^ 191 Monumenta Habsburgica, TJ, str. 390—391. m Monumenta Habsburgica, II, str. 390—391. i*

3 Monumenta Habsburgica, TJ, str. 392—393. «* Monumenta Habsburgica, II, str. 405. i'

1 Monumenta Habsburgica, II, str. 407—408. 194 Monumenta Habsburgica, II, str. 408. »" Monumenta Habsburgica, n, str. 441. 19s Monumenta Habsburgica, II, str. 466—467. w Monumenta Habsburgica, II, str. 479. *» A. Ivić, n. dj., str. 137. 288