ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 266

Čini se da u početku svoje vladavine Ferdinand prima kao svoje dvorjanike prije svega ljude kojima povjerava neke časti. God. 1532. obraćaju mu se četvorica slavonskih velikaša,njegovi «fidèles seruitores« — to su Petar Keglević, Ivan Kaštelanović od Sv. Duha (Zentlelek), Stjepan Dešhaz (Deshazy) od Susjedgrada i Ivan Svetački od Svetac ja — zbog potpore. Tuže se da je ostale svoje službenike nagradio biskupijama, opatijama i različitim drugim službama, a oni, premda za njega prolijevaju svoju krv, nisu dobili ništa. Sva se četvorica tada ubrajaju u na j odlični je slavonske velikaše.

60 Nakon 1537. Ferdinand ima dovoljno razloga da broj svojih »službenika« još poveća. Tako 1537. nagrađuje Vuka Frankapana Brinjskog, dotadašnjeg svog »seruitora«, primivši ga među svoje dvorjanike (numeroque, cetui et consorcio aliorum huiusmodi comitum, baronum ac familiarium nostrorum). On će uživati sva prava koja imaju »et ceteri ipsius similes nostri domestici comités ac familiäres«; da bi se Vuk lakše borio protiv Turaka, obećaje mu godišnju plaću od 500 ugarskih forinti i za taj će novac uzdržavati na kraljev trošak 100 r konjanika.

61 Iduće godine izdan je takav privilegij i Vukovu rođaku Jurju Slunjskom i Stjepanu Blagajskom.

62 Nema nikakve sumnje da su ovi dvorski naslovi podijeljeni prije svega zato da se hrvatski velikaši kao »domestici familiäres« što čvršće vežu uz habsburšku kuću. Tako oni postaju stvarno loše plaćeni plaćenici habsburškog dvora. čini se, međutim, da Ferdinand u početku bira za dvorjanike one hrvatske velikaše u čiju je vjernost siguran. Zato Zrinski nisu zgodni jer plaćaju tribut Turcima, i Ferdinand ne prima ni Ivana ni Nikolu među svoje dvorjanike. Tek 1540. obećaje vladar braći godišnju »potporu« od 1000 ugarskih forinti, za koji su novac dužni čuvati svoje utvrde i gradove.

63 No takva obećanja ne treba shvatiti suviše ozbiljno; dvor je često obećavao, a rijetko isplaćivao. Postupak sa Zrinskima dosta iznenađuje jer prije 1550. primljen među Ferdinandove dvorjanike i Petar Erded,

64 a dvije godine zatim dopušta mu Ferdinand da na njegov trošak uzdržava 200 lako oružanih konjanika.

65 / Kad se Ferdinand sredinom stoljeća učvrstio na prijestolju, nije više uzimao u službu toliko dvorjanika, tako da su oni u drugoj polovici /V XVI st. sve rjeđi. No i tada on treba svoje ljude, i bira dvorjanike prije j svega između baruna i prelata. Tako, na primjer, u doba Grejjorićeve I i Gupčeve bune sjede u Beču jedanaestorica velikaša koji seipotpTsuju kao »capellani et seruitores maiestatis vestre cesareae«, a među njima V se iz naših krajeva nalaze Juraj Draskovic, Juraj Zrinski, Franjo Tah, \ Baltazar Bacan i Krsto Ungnad.

66 /* Prva dva Habsburgovca privlače velikaše i plemiće još na jedan način. Oni ih imenuju svojim vijećnicima (consiliarius ili »tolnačnik« hrvatski pisanih izvora), dakjgnonovo dvor janjcima koje pozivaju na svoj dvor na vijećanje. Gotovosti istaknuti slavonski i hrvatski velikaši V su i vijećnici. 60 Monumenta Habsburgica, II, str. 117—118. 61 Monumenta Habsburgica, II, str. 513. 62 Monumenta Habsburgica, III, str. 30—31. « Monumenta Habsburgica, III, str. 23—25. ** Monumenta Habsburgica, III, str. 363. « Monumenta Habsburgica, III, str. 427. ** Monumenta comitialia, V, str. 361. 266