ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 265
ostaci prekokupskih krajeva ne ubrajaju se »ad status Croaticos, sed hoc afflictum regnum Sclauoniae et comitatum Zagrabiensem pertinent «. 52 Situaciju pogoršava promjena u upravi zemlje, koju Hrvati dočekuju s nepovjerenjem. Naime, Maksimilijan II predaje brigu oko nasljednih, ugarskih i hrvatskih zemalja nadvojvodi Karlu, svom stricu, a on strogošću novog »oca domovine« namjerava silom utjerati dužne poreze. Hrvatski sabor, koji se početkom 1571. sastaje u Zagrebu, spreman je priznati nadvojvodu Karla »iuxta mandatum sacratissimae caesareae et regiae maiestatis in ea auctoritate, prout sua sacratissima maiestas iubet«. Članovi sabora će se kad god to potreba bude zahtijevala njemu obraćati. 53 Ali, Juraj Draskovic ne želi u takvoj situaciji više biti ban, i početkom 1572. ponovo moli vladara da ga riješi banske dužnosti. 54 Ni tada ni kasnije njegove molbe nisu prihvaćene, i on još 1574. dočekuje novogj kolegu. i bana Alapića. Svjestan dugova koje ima prema Draškoviću, Makšimilijan se već 1569. složio s ugarskom komorom, koja je predložila da mu se preda Trakošćan (arx nostra Trakostian). 55 Već su utvrđeni i uvjeti i sklopljen ugovor, 56 ali ipak je Draškovićima tek 1584. grad založen. 57 Međutim, prva dva Habsburgovca imaju još jedan, mnogo jeftiniji i baštinjeni način da hrvatske i slavonske velikaše privuku na svoj dvor. Poput Arpadovića ili još više Anžuvinaca, koji oko sebe okupljaju vitezove, i vladari u XVI st. čine isto. Rijetko koji hrvatski ili slavonski velikaš, pa i poneki mali plemić, nije odlikovan vladarskim povjerenjem i imenovan dvorjanikom (aulicus, domesticus) ili vijećnikom (consiliarius). Hrvatski se velikaši upravo natječu za te dvorske časti jer su one povezane i s plaćom za veći ili manji broj konjanika. Kako su ti vojnici bili domaći ljudi, velikaški službenici, dvorske su službe u XVI st. također sredstvo da se plemstvo koje je ostalo bez imanja prehrani. Ferdinand nije, pogotovo u doba građanskog rata, osobito izbirljiv u biranju kandidata za dvorjanike. Od hrvatskih plemića postaje jedan od prvih njegovih dvorjanika Ivan Tumpić od Vranograča iz plemena ili plemićke općine Krišćića, koji kao »aulicus« podržava žive veze s dvorom. 58 Pojam Ferdinandova dvorjanika u Hrvatskoj i Slavoniji već je 1539. tako općenita da se o njemu govorii/o opće poznatoj činjenici. V ^OJCT Naime, upozoravajući Ferdinanda na težak materijalni položaj hrvatskog i slavonskog plemstva, Nadažd mu poručuje da ni on ni njegov kolega (Petar Keglević), »niti drugi dvorjanici vašeg presvetog veličanstva« (neque alios aulicos vestrae sacratissimae maiestatis), a ponajviše gospodin Ladislav More, gospodin Franjo Tah, gospodin Kaštelanović, gospodin Franjo Zaj« ne^mogu boraviti u kraljevini bez stalne plaće (absque continua solucione). 50 Dakle, već 1539. nalazi se među ostalim dvorjani- t v cima i kasnije susjedgradsko-stubîcki vlastelin — Franjo Tah! » Acta comitialia, III, str. 290. » Acta comitialia, III, str. 309. « Acta comitialia, III, str. 344. M Acta comitialia, ni, str. 236. s* Acta comitialia, III, str. 240. Komora je, štaviše, javila Maksimilijanu da je Draskovic uveden u Trakošćan! *» Acta comitialia, IV, str. 137—138. 58 Hrvatski ga velikaši šalju godine 1530. kao svog poslanika vladaru (Acta comitialia, I, str. 210). ^ —59 Acta comitialia, II, str. 269. 265
