ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 260

njegov pad, ali i Nikola također pogiba u junačkom jurišu (7. IX). Vramec ga hvali da je bio »dober, jaki i moćna serca vitez«.

23 Pogibijom Nikole Zrinskog i padom Sigeta završavaju turska osvajanja, te je najzad 1568. sklopljeno osmogodišnje primirje u Drinopolju, na osnovi kojeg su zabranjene dalje borbe. Međutim, bana Petra naslijedili su na banskoj stolici zagrebački biskup Juraj Draskovic i mladi knez Juraj Frankapan Slunjski, koji vode banske poslove i neposredno prije bune (za bune 1573. Draskovic vrši sam bansku dužnost jer je Juraj Slunjski umro u prosincu 1572). Za njihova banovanja nije, kako ih hvali sabor,

24 izgubljena nijedna utvrda na krajiškom području. To, dakako, nije bila samo njihova zasluga. Turska vodi tada ciparski rat, koji toliko troši njezine snage da se ne usuđuje otvarati ponovnu frontu na Balkanu. Kad ban Juraj Slunjski naglo umire, vladar teško nalazi nasljednika, prije svega zato što velikaš koji preuzima bansku čast zna da će na svoj trošak prečesto uzdržavati banske čete. Zato i Gašpar Alapić potkraj 1574. jedva pristaje da bude »drug« Jurju Draškoviću, jer se, kako otvoreno javlja vladaru, istrošio već kao kaniški kapetan.

25 Maksimilijanu II ne polazi za rukom da s novim sultanom Muratom III produži mir i godina 1575. je za »ostatke ostataka« porazna. Za namjesništva nadvojvode Karla dolazi do novih turskih osvajanja. Kod Budačkog na Radonji, pritoci Korane, pogiba 1575. krajiški zapovjednik Herbart Auersperg, ponajviše zato što krajiška i banska vojska još uvijek nemaju stalnu utvrdu i boravište. Novi banski kandidat Krsto Ungnad postavlja zato, među ostalim, kao uvjet da mu se osigura stalno mjesto i da banske čete budu točno isplaćivane,

26 ali su mu uvjeti ispunjeni tek 1578. g., kad je prihvatio banstvo. No, dok se vode pregovori s novim banom, Ferhat-beg osvaja dalje. Vraćajući se s neuspješnog podsjedanja Hrastovice i Gvozdanskog, on osvaja Keglevićev Bužin i biskupski Cazin. Još u 1576, za promjene na prijestolju, Draskovic i Alapić vuku banske poslove. Turci dotle nesmetani osvajaju Podzvizd, obje Klađuše, STulfoČP Ajtić i Peć, u kojima većim dijelom nije bilo ni vojske ni zapovjednika. Kako vrhovni krajiški kapetan Ivan Auersperg povlači čete u Steničnjak, padaju nezaštićene utvrde Bojna i biskupska Sračica. Novi car Rudolf II predaje 1578. svom stricu Karlu vrhovnu upravu Hrvatske i Slavonske krajine, te ta reforma i s njom u vezi osnivanje Karlovca (1579) spašavaju »ostatke ostataka« od potpune propasti. Karlovac će sve do pada Bihaća (1592), odnosno sisačkih ratova, doista čuvati Pokuplje i prekokupske krajeve te će ispuniti zadaću koja mu je za ojnutka namijenjena. U vezi ja spomenutim osvajanjima mijenjaju se postepeno i nazivi za hrvatske zemlje. Kako Turci i Mlečani potiskuju i smanjuju hrvatski politički teritorij — tj. staru srednjovjekovnu Hrvatsku između Gvozda i Jadrana — počinju se u XVI st. prekokupski krajevi (Partes transcolapiane) nazivati Hrvatskom. To 4

B, doduše, kako se na saboru 1560. ističe, također zagrebačka županija, ali onaj njezin dio »que nunc regnum 23 N. dj., str. 62 24 Acta comitialia, III, str. 20. 25 Acta comitialia, III, str. 131. « V. Klaić, n. dj., V, str. 315. 260