ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 261
Croatiae vocatur«. 27 Jedan raniji sabor naziva cjelokupno područje »ostataka« »reliquie satis exiguë dictorum regnorum«, tj. Hrvatske i Slavonije ili Slovinja. 28 U to se vrijeme i zagrebački Gradec, dakle slobodna kraljevska varoš, naziva »metropolis istorum regnorum sue maiestatis«. 29 Staleži brane ova j d io nekadašnje Slavonije kao područje Hrvatske, prije svega zato štoje"~taj dio »a temporibus Mathie regis« oslobođen od plaćanja dike. 80 ' »Reliquie reliquiarum« mijenjaju svoj opseg i zbog stvaranja Krajine. Vidjet ćemo da u tom razdoblju još nije riječ o posebnom i izdvojenom području koje bi bilo otuđeno banskoj jurisdikciji, ali ipak je i sve veći broj carskih utvrda također postepeno mijenjao lice »ostataka«. Kako je taj proces tekao, pokazat ćemo kasnije. 2. »Sacra cesarea et regia majestas« Uvjeti koje hrvatsko plemstvo postavlja Habsburgovcu pri izboru za kralja jasnije od bilo kojeg drugog političkog akta u to vrijeme pokazuju u kakvom se teškom položaju nalazi. Još i prije nego što su pomišljali na to da će Ferdinand biti izabran za ugarskog i njihova vladara, hrvatski se plemići pojedinačno i svi zajedno obraćaju nadvojvodi da im pomogne novčanim sredstvima u borbi protiv Turaka. Vuk i Juraj Frankapani, Ivan Karlović i Stjepan Blagaj ski spremni su, kako poručuju Ferdinandu po svom poslaniku Bernardu Tumpiću, služiti uz pristojnu potporu. Ovi se hrvatski velikaši već tada u molbama Ferdinandu potpisuju kao »serenissime maiestatis servitores fideles« ili »servi humillimi«. 31 U tom je pogledu značajan potpis Vuka i Jurja Frankapana, koji se na punomoći Tumpiću, koju izdaju u Cetinu, predstavljaju Ferdinandu kao »eiusdem maiestatis vestre deditissimi seruitores«. 32 Hrvatski velikaši i plemići žele još prije Cetina u nadvojvođinu službu. Štaviše, » comités egregii ac nobiles stipendiarii vestre sacre maiestatis in Croatia« zahvaljuju ljeti 1526. — dakle prije nego što je Ferdinand izabran za ugarskog kralja — Ferdinandu na milosti koju im je učinio kad ih je primio u svoju službu (suscepit pro suis seruitoribus) i poslao im u ime plaće 1000 rajnskih forinti. Ali, oni i dalje upozoravaju vladara da im pošalje tih 1000 forinti »pro adiutorio et subsidio« jer »nimis expendideramus apromptuando et tenendo nos ipsos ad seruicia vestre sacre maiestatis, vsquequo aduenerunt capitanei vestre sacre maiestatis«. 33 U ovom se pismu Ferdinandovih plaćenika već odražava osnovni problem koji će čitavo stoljeće ostati karakterističan za vladara i hrvatsko, odnosno slavonsko plemstvo: to je pogađanje oko načina isplaćivanja i visine vojničke plaće. Tako dugo dok su očekivali bogatu nagradu za svoje usluge, tj. ratnu službu, velikaši i plemići su nudili trajnu i doži17 V. Fraknôi, Monumenta comitialia regni Hungariae, iv, Budapest 1876, str. 63. (dalje citiram Monumenta comitialia). M Acta comitialia, III, str. 4. » Acta comitialia, III, str. 8. » Vidi o tome str. 294. 51 Vidi: E. Laszowski, Monumenta Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, I, MSHSM XXXV, Zagreb 1914, str. 3, 4; (dalje citiram Monumenta Habsburgica). M Monumenta Habsburgica, I, str. 3. 51 Monumenta Habsburgica, I, str. 17. 261
