ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 259

i dalje u Kranjsku. Još 1556. »pod Zagrebom Turci robiše i Savu pregaziše«, kako piše Vramec. I ban Nikola neće više zadržati banstvo. Pošto je imenovan meštrom kraljevih tavernika, predlaže Petra Erdeda svojim nasljednikom, a sam se povlači u Ugarsku, gdje preuzima sigetsku kapetaniju. U gotovo neprekidnoj borbi s Turcima sve do 1562. hrvatske čete u početku imaju uspjeha. »1557. Ivan Lenković general, dobroga spomenenja vitez, Turke s Alapi Janušem poleg Svete Jelene pri Ra- (t^L kovcu na Slovenjeh razbi, pobi i rastira. A Turkov bilo je četiri jezera, *

>v

^) ali tisuć, Lenkovićevih ne več nego četiri sto junakov dobrih bilo.«

18 'Ali, 1557. i 1558. izbija, kako ćemo još pokazati, borba između vladara i hrvatskog plemstva zbog nekih utvrda koje Ferdinand predlaže da se sruše, a sabor se protivi. Tomašić, koji bilježi glavna zbivanja, javlja da je Malkoč-beg, provalivši 1558. u Hrvatsku, spalio »Pernu, Zlat, Krstinju, Kladuše, Vranograč (i) Bojnu«.

19 Uza sve to je nepovjerenje plemstva prema novom banu i Lenkoviću toliko da svi žele povratak Nikole Zrinskog. Najviše zbog Lenkovićeve bolesti uspijeva Turcima da zauzmu Otok i Bušević na Uni (utvrde Blagajskih). Nikola Zrinski se tuži da su od njegova odlaska s banstva turska pustošenja neprestana. Zato žali što se vratio u Hrvatsku jer ponovo nema vojnika. Tada pada i njegov grad — utvrda i varoš — Todorovo ili Novigrad blizu Peći, najveća utvrda u tom dijelu Krajine, koja ostaje potpuno bez vojnika. U jesen 1561. Nikola Zrinski odlazi na novu dužnost u Ugarsku — postaje, kako smo već spomenuli, sigetski kapetan — našto se po kraljevu nalogu ruše njegovi gradovi koje je dotad čuvao (Prekovrški, Pedalj, Zirovnica, Jezerski). Prema nekim drugim vijestima ruše se Gradec, Jamnica i Gore.

20 Bržom provalom do Hrastovice nastoji Malkoč-beg iskoristiti ovo rušenje, ali ga ban Petar primorava na uzmak. I »gospodin Miklouš Zrinski razbi Oroslan bega požeškoga«.

21 Turske su čete razbijene kod Slatine i Moslavine. Najzad, osmogodišnjim primirjem sklopljenim 1561. prestaje doduše »vječni rat«, ali i to na kratko vrijeme. Naime, Turci iskorištavaju promjenu na prijestolju. Jer »1564. Ferdinand cesar ovo vreme dobri i verni poglavnik keršćanski v Beče varaše vmre«, i Turci počinju nove akcije podsjedanjem Krupe. Grad brani vojvoda Matija Bakić sa svega 28 vojnika jer se hrvatsko plemstvo ne odaziva banskom pozivu u rat. Zato Vramec pod 1565. zapisuje u svojoj Kronici: »Krupu grad Sokolović, bosanski beg, poleg Una vode načinjena, zavje silnu ruku.« Cini se ipak da su se velikaške čete pridružile banskoj vojsci, te je ban slavio kod Obreške sjajnu pobjedu. »Gospodin Peter Erdedi, slovenski i horvatski ban, Mustafu Sokolovića, bosanskoga bega na Obreškom, z malimi ali dobrimi vitezmi, 27.000 Turkov pobi, rastira i vnoge Turke ali sužnje polovi, z velikim dobičkom domov nazaj se srečno i zdravo vernu se.«

22 Novi veliki vezir Mehmed Sokolović potiče Sulejmana II, tada već starca, da povede svoju vojsku na Ugarsku. Zaustavlja se, kao što je poznato, pred Sigetom, koji brani Nikola Zrinski. Ipak, grad u općem jurišu (29. VIII 1566) nije osvojen i Sulejman II umire ne dočekavši 18 N. mj. » V. Klaić, n. dj., str. 220. 20 N. dj., str. 232. 21 A. Vramec, n. dj., str. 61. 32 N. mj. 259