ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 254

koji živi od agrarne proizvodnje zamišlja »novi život« sasvim drugačije / nego vojnik na istom vlastelinstvu. Gregorić se kao »supremus dux« neće bez nužde boriti za kmetske ideale, dakle protiv eksploatacije, on će težiti da postane od privatnog carski vojnik ili krajišnik! Dakle, onaj tko ne vidi da je Gregorić vojnik po zanatu, ne može shvatiti zašto se bori upravo za cara i zašto misli pomoći caru da se na zagrebačkom Gradecu osnuje posebna krajiška uprava koja će se brinuti za obje Krajine.

3 Ali, na toj će Krajini i on biti vojnik. Svi vojnički planovi pobunjenika bit će jasniji tek pošto upoznamo način na koji se u XVI st. stvarala Krajina i vojnička organizacija za borbu protiv Turaka uopće. Sto se tiče ekonomske uvjetovanosti bune 1573, o njoj prema mom mišljenju, prevladava pogrešno uvjerenje, naime, da se »obespravljena masa« bori protiv povećanog pritiska vlastele. Zato se u nekim radovima, nepotrebno i pogrešno, svode uzroci bune 1573. jedino na sukob između kmeta i vlastelina na ekonomskom polju.

4 I to unatoč činjenici da se uopće ne može dokazati da je tada, tj. u predvečerje bune, eksploa^ tacija na susjedgradskom posjedu, dakle u žarištu bune, najveća! S tim u vezi čitava dosadašnja historiografija živi i radi u pogrešnom uvjerenju da društveni pokreti nastaju u trenutku kad je pritisak vlastele najjači. Zato su svi dosadašnji prikazi gospodarskog života Slavonije i Hrvatske u XVI st. »tempirani« na bunu s očitom namjerom da se vrhunac sukoba traži neposredno prije bune. Zato se nigdje u literaturi ne upozorava na to da je sličnih sukoba i pojava bilo ne samo u XVI st. nego i u ranijim stoljećima. Tipičan je primjer za takav postupak tumačenje sukoba oko kaptolske desetine na susjedgradsko-stubičkim imanju 1567, sukoba kojem se u najnovijoj historiografiji daje presudno značenje u buni 1573. g. Smatra se, naime, da je krivac za nastali otpor kmetova opet Tah, koji je svojevoljno mijenjao način plaćanja kaptolske desetine.

5 Međutim, da se vodilo više računa o stoljetnim sporovima oko plaćanja crkvene desetine, vjerojatno bi se odustalo od toga da se na Taha gleda kao na neki izuzetak među slavonskim velikašima. Utoliko više što nova građa nedvoumno pokazuje da se susjedgradsko-stubički podložnik diže jer ga na to nagovara komorski upravitelj Grdak, ali ne diže se samo protiv Taha, nego i protiv samoga Grdaka. Gledan u tom svjetlu, otpor — ne bismo ga se usudili nazvati bunom! — beznačajna je epizoda za Tahovo vlastelinstvo.

6 Ali, do takve ćemo spoznaje doći samo onda ako nam je poznato s kakvim se poteškoćama bori zagrebačka crkva za desetinu od XIII st. dalje. Na sličan nas posao, tj. na istraživanje prošlosti, primorava čitav niz sukoba između kmeta i vlastelina na gospodarskom polju. Suparništvo je u trgovini između njih bez sumnje tako staro kao i novčana renta, 3 Na ispitivanju u Ljubljani 25. II 1573. izjavljuje pobunjenički kapetan Ivan Svrač, između ostalog, da su pobunjenici htjeli »zu Agram ain Khaysserliche stell aufrichten«. U literaturi je to mjesto vrlo različito tumačeno, a meni _se čini da su Svrač i ostali pobunjenici mislili upravo na neku krajišku organizaciju sa"""sjedištem na Gradecu. Tekst Svračeve izjave vidi u: F. Rački, Građa za poviest hrvatsko-slovenske seljačke bune god. 1573, »Starine«, VII, 1875, str. 274. 4 J. Adamček u svojim radovima o buni zastupa mišljenje da su »glavni uzroci bune susjedgradsko-stubičkih kmetova 1571/72. ležali u povećanju feudalnih tereta«. Vidi: Prilozi povijesti seljačke bune 1573, »Radovi FF«, Odsjek za povijest, sv. 6, 1968, str. 76. i na drugim mjestima. s Vidi: J. Adamček, n. dj., str. 71—74; isti, Susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo uoči seljačke bune 1573, HZ, XIX—XX, 1966—1967, str. 185—187, 188, 190—191. 6 Vidi str. 318—320. 254