ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 323

i prijenosom odjela Vojnog arhiva

5 u Freiburg, trebalo je donijeti nove propise o korištenju sve arhivske građe koju čuva SA. SA je u suradnji s referentima Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova sastavio prijedlog novih propisa, a ministar ih je odobrio i objavljeni su Uredbom od 11. IX 1969". Uz ove propise stupio je na snagu i propisnik o naknadi troškova za korištenje arhivske građe u SA koji je odobren već prije, 9. VII 1969. I Uredba o korištenju arhivske građe u SA vrijedi samo za građu koja je predana Saveznom arhivu u Koblenzu. Prema tome o korištenju građe koja još nije predana SA, iako je možda već trebala biti predana, nego se nalazi još u registraturi ili u »međuarhivu«

7 kod tvorca građe, ne odlučuje SA, nego onaj ured ili služba kod koje se građa nalazi. Od korištenja izuzima se samo ona građa za koju ovi propisi predviđaju neka ograničenja. Pod korištenjem građe podrazumijeva se izdavanje arhivske građe na uvid i obradu. To ne znači da istraživač mora dobiti svu građu na uvid u originalu, pa ni u kopiji. Građa se može davati u prijepisu, u fotoreprodukciji pa i samo u obliku obavijesti ili informacije o sadržaju pojedinog spisa ili o pojedinom podatku u spisu. O načinu korištenja odlučuje SA. —• U samoj uredbi ne određuje se tko donosi odluku o načinu korištenja: direktor, predstojnik (šef) odjela ili netko drugi. Propis o davanju građe na korištenje u obliku informacije vrijedi napose za osobne spise, npr. za kaznene spise, iz kojih može zainteresirani pojedinac dobiti podatke o sebi„ ali ne o drugima, jer interesi trećih osoba moraju ostati zaštićeni. Postoje 4 načina ili svrhe korištenja arhivske građe — prema novoj Uredbi. To je prije svega službeno korištenje »za službene potrebe Saveznih oblasti, zemalja, općina i Saveza općina kao i sudova«

8

. Zatim dolazi znanstveno korištenje pod kojim se razumijeva korištenje građe za znanstvene radove i istraživanja kojih se rezultati objavljuju u znanstvenim publikacijama i knjigama. Komentator tumači da za seminarske, diplomske i slične radove, koji se obično ne objavljuju, građa SA načelno se ne izdaje na korištenje

9

. — Građom SA mogu se istraživači mnogostruko služiti u svrhe publicističkog korištenja. Tako za napise u tisku, za predavanja na radiju i televiziji, za fUmovanje i uopće za bilo koji način pouke, odgoja, prosvjećivanja ili obavješćivanja javnosti. — Građa se može dati i na privatno korištenje privatnim osobama. Ovdje može najlakše doći do korištenja građe u obliku informacije. Za istraživače strance vrijede u načelu isti propisi o korištenju arhivske građe SA kao i za građane SR Njemačke, no može se dogoditi da strancima korištenje građe bude ograničeno ili i uskraćeno. Takav bi slučaj mogao biti ako nije osiguran reciprocitet korištenja s nekim zemljama (npr. sa zemljama istočne Evrope). Tko želi raditi u SA i koristiti njegovu građu, treba predati pismeni zahtjev ili molbu u kojoj mora označiti predmet i točnu svrhu korištenja, a SA će odlučiti hoće li rad odobriti ili ne. — U samoj Uredbi ni ovdje se ne određuje tko je ovlašten dati odobrenje za korištenje građe: direktor, referent, šef odjela ili tko drugi. To svakako ovisi o unutrašnjim propisima SA. 5 Militärarchiv 6 Novi propisi, kako Iznosi komentator, dosta se razlikuju od propisa većine državnih i gradskih arhiva. Sigurno bi bilo korisno usporediti jedne i druge propise. Međutim propisi ostalih arhiva nisu nam pristupačni. 7 Zwischenarchiv 8 § 2, 1 a). • Za disertacije i za izradu predavanja na visokim školama građa se izdaje. Der Archivar, st. 65. 323