ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 297

PRIKAZI — RECENZIJE NACHRICHTEN für DOKUMENTATION. Izdaje Njemačko društvo za dokumentaciju (Deutsche Gesellschaft für Dokumentation) u Frankfurtu na Majni od 1950. Prikaz godišta 1964 — 1971. Nagli razvoj današnje tehnologije ne bi bio moguć bez isto tako munjevitog razvoja dokumentalistike — znanosti koja nas uči kako ćemo racionalno klasificirati podatke i u trenutku ih pronaći kad zatreba. Nije slučajno da se unapređivanjem manipulacije podacima najprije počeo baviti onaj kojemu opstanak ovisi o pravovremnoj primjeni svih postojećih tehničkih novosti. Npr., velike kemijske tvornice u zemljama gdje vlada slobodna konkurencija na tržištu. Prije nego što se počne proizvoditi neka kemikalija — a količine se mjere tisućama vagona, i u igri je razmjerni novčani kapital — šefove muči pitanje: di li tko u svijetu poznaje isti ali jeftiniji postupak? Da li su ta saznanja negdje objavljena? Zato su takve tvornice i slične institucije, npr. ministarstva obrane, suočene s istim problemom — znati sve što drugi znaju, ili možda još više od toga — organizirale takvu službu sabiranja, uskladištavanja i pronalaženja podataka, koja im u vrlo kratko vrijeme daje odgovore na traženja iz prakse. Jasno je da bi u maločas opisanom primjeru slabo pomogla klasična bibliografija članaka, sređena po prezimenima autora. Vodstvu tog pogona kemijske industrije treba omogućiti uvid u članke evidentirane (klasificirane) po vrstama i podvrstama kemijskih spojeva, koji se u njima obrađuju. Upravo to konstruiranje i ostvarivanje novih i efikasnih sistema klasifikacije i potrage za informacijama važan je dio dokumentalistike (ili informatologije, kako ćemo je kasnije nazvati). Svaka nauka, pa tako i dokumentalistika, mora imati glasilo u kojem će stručnjaci iznositi rezultate svog rada pred čitaoce i međusobno komunicirati. Namjera nam je ovdje prikazati 8 potpunih godišta takvog časopisa, koji se zove »Nachrichten für Dokumentation«, a izlazi od god. 1950. u Frankfurtu na Majni. Posebno ćemo se osvrnuti na one članke, kojih se sadržaj može korisno asociirati s našom arhivskom praksom, pa iznijeti, makar i u sasvim fragmentarnom obliku, odgovarajuće sugestije našim arhivskim radnicima. God. 1964. Većina članaka posvećena je teoriji dokumentacijskih sistema, s imperativom: ravnati se prema potrebama prakse! Primjeri su većinom iz prirodnih nauka, a mogu se, ilustracije radi, prestilizirati u situaciju čestu u čitaonicama naših arhiva: istraživač pita da li je »ovaj dokument negdje objavljen«? Ako arhivist slučajno ne poznaje dobro naše objave historijskih izvora, teško će mu odgovoriti. Zaključak: treba organizirati evidenciju objavljenih dokumenata, i to po kriteriju koji će se moći prekodirati (prešifrirati, prenijeti) u elektronski sistem za pronalaženje podataka. Kao najjednostavniji takav kriterij dolazi u obzir kronološki (datum dokumenata). U svakom svesku nalazi se uzorno uređena i prezentirana dokumentalistička bibliografija, obujma oko 12 stranica, koja se može izdvojiti iz časopisa 297