ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 294
kmetstva, jer su to počeci. Iz tih početaka tijekom daljih stoljeća pravno će se oblikovati proizvodni odnos, odnosno što se ima smatrati pod proizvodnim odnosom kmetstva. Noviji istraživači agrarnih odnosa u Dubrovniku Roller i D. Dinić također su iznijeli mišljenje da se kmetstvo javlja u pol. XIV st. Njihovi dokazi se razlikuju od mojih. Roller smatra da su elementi kmetstva u Dubrovniku: seljaci se obavezuju da će stanovati u kući zemljovlasnika, izjavljujući da će biti njegovi »ljudi«, davat će mu godišnje tri poklona i voziti ga od kuće na posjed, što je po Rollerovom mišljenju radna renta (Roller, 108). Složio sam se s njim da se kmetstvo javlja u Dubrovniku u pol. XIV St., ali te njegove oznake kmetstva niram mogao prihvatiti, jer prema zapisima Bettere, izlaganju Gozzea i definiciji Ivellia točno znamo što je kmetstvo u Dubrovniku i koji su elementi potrebni da se neki proizvodni odnos takvim označi. U Rollerovoj definiciji nedostaje jedan od bitnih elemenata: rabota na carini. Iz istog razloga složio sam se s mišljenjem D. Dinić da se kmetstvo javlja u pol. XIV st. što i ona zastupa, ali se nisam mogao suglasiti s njenim oznakama kmetstva u Dubrovniku, jer je i u njima nedostajala rabota. Davanje kuće i zemlje seljaku, a za uzvrat traženje rabote na svom imanju — carini, nije se odmah i naglo probilo u dubrovačkom agraru. Zemlja se i dalje u velikom broju daje na polovicu i ona je dominantan proizvodni odnos u XIV, XV i XVI st. Carina se i dalje u nekim slučajevima obrađuje s pomoću nadničara. Sama vlast je nerado gledala »vezivanje« kmeta na carini, zato je više poticala polovništvo, vjerojatno da bude veća pokretljivost seljaka. Poznato je da dubrovački kmet nije bio vezan uza zemlju, nad njim nüe gospodar imao sudske jurisdikcije, kmet je uvijek mogao prekinuti slobodno ugovor i napustiti gospodara, nad njih ne postoji vanekonomska prisila. Kad izvrši svoje obaveze prema gospodaru slobodno se može baviti i drugim poslovima, stjecati imetak i si. Zbog takvog položaja kmeta u Dubrovniku postavilo se pitanje: da li ie to kmetski odnos u onom smislu u kojem smo naučeni gledati položaj kmeta u feudalnoj epohi? Lenjin je naveo 4 elementa feudalizma: naturalna privreda, vezanost uz zemlju, osobna zavisnost sa vanekonomskom prisilom, niski stupanj tehnike. B. Grafenauer (ZČ XIV, 35—95) piše da feudalizam znači posebnu strukturu zemljišnog vlasništva u kojem postoje određeni oblici feudalne rente i stupnjevi ovisnosti neposrednih proizvođača — kmetova prema feudalnom veleposjedniku. Kmet se uzdržava obrađujući mali posjed koji nije njegov, nego mu je dodijeljen od feudalca. Kmet uzdržava feudalca bilo neposredno putem davanja tlake, ili posredno dajući naturalnu ili novčanu rentu. U takvom gospodarstvu prevladava u većoj ili manjoj mjeri naturalna privreda. Društveni se slojevi međusobno razlikuju zauzimajući određeni položaj na društvenoj ljestvici, piramidi. Niži slojevi imaju dužnost prema višim u skladu sa određenom hlierarhijom u kojoj nastaju posebne veze osobne ovisnosti čovjeka. Postoji dioba javne vlasti i njenih funkcija sa različitim stupnjevima u kojima feudalci vrše javnu vlast. Kmet je vezan uz zemlju i to je znak njegova podložništva (36—59). Prema M. Grujiću, koji je nastojao primijeniti feudalne norme Zapada na dubrovačko područje oznake kmetstva jesu: vezanost uz zemlju, kmet dakle nema slobodu kretanja (libera mig294
