ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 287
iskrenuti tekst Lučićev, upadati u vlastite kontradikcije samo da »dokaže« kako ni u ovom slučaju Lučić nema, ne smije imati ni približnu istinu. Evo teksta N. Kl.: »I najzad postavlja se pitanje da li smijemo samo na osnovi dosad poznatih dokumenata stvarati zaključke o specifičnosti agrarnih odnosa na području dubrovačke općine, posebno na Astareji? Lučić je u posljednjem svom prilogu nastojao učvrstiti svoje mišljenje o »nespecifičnosti« dubrovačkog agrara podacima iz Zadra«. (Bilj. 167: »Međutim, u ranijim radovima, u referatu i u kasnijem prilogu nije bio istog mišljenja. Naime u referatu tvrdi da u »proizvodnim odnosima u agraru postoje stanovite specifičnosti« koje doduše nisu tako velike i značajne da bi trebalo govoriti o posebnom tipu agrarnih odnosa u Dubrovniku«, ali ništa ne kaže u čemu su se sastojale te specifičnosti (potcrtala N. K.). Par godina zatim, uz komentar tobožnjih prvih dokumenata 0 kmetstvu tvrdi protivno, tj. da »možemo s pravom agrarne odnose u Astareji proglasiti izrazito dubrovačkim odnosima u agraru« (potcrtala N. K.). Kad je, naprotiv, prvi put uzeo zadarski izvorni materijal — doduše samo jedan dokument iz 1289. g.: — onda je ponovno promijenio mišljenje, jer je 1968. smatrao da »agrarno-proizvodni odnosi ne predstavljaju neku osobitu dubrovačku posebnost« (str. 81). Kako u najnovijem prilogu o »Prošlosti dubrovačke Astareje« preštampava stari tekst iz 1968. ostaje i kod iste formulacije«) (273). Što N. Kl. radi? Ona opet, neznam više po koji put, jednostavno ne piše istinu. Da dokažem sličnost agrarno-proizvodnih odnosa u Dubrovniku i Zadru, ne navodim samo jedan dokument, kako N. Kl. piše, nego se pozivam na objelodanjene notarske knjige zadarskog arhiva, zatim na neobjavljene arhivske dokumente iz notarskih knjiga notara Vannes q. Bernardi de Firmo, Franciscus de Placentia, Nicolaus de Verona. Sa podacima iz zadarskog arhiva upoznao sam se onda kad i sa podacima iz dubrovačkog. Zato sam i mogao još 1958. reći da ne treba praviti razlike i tražiti posebnost u agrano-proizvodnim odnosima Dubrovnika 1 Zadra. (Za citiranje zadarskih notara usp. ZČ 82). Druga je stvar što ona vidi da ja ne izdvajam agrarnu problematiku dubrovačke Astareje iz problematike dalmatinskog agrara i da sam u tome dosljedan. A onda ona tobože da pokaže kako se ja ipak kolebam, pa agrarno-proizvodne odnose u Astareji proglašavam »izrazito dubrovačkim« dakle da ih tobože izdvajam iz dalmatinske problematike, kako ona shvaća, da bi se kasnije opet vratio na prvotnu misao da ti agrarni odnosi u Dubrovniku nisu posebna dubrovačka posebnost, nego da ih treba uključiti u usporedbu sa ostalim dalmatinskim gradovima i područjima. U čemu je postupak N. Kl.? Ona moj tekst u kojem se upozorava da agrarni odnosi u Astareji jesu izrazito dubrovački u odnosu na Konavle, Primorje, Pelješac itd. (usp. AV, IV —V, 220) prebacuje kao da sam ja to iznio u odnosu na Dalmaciju općenito! To bi bilo shvatljivo da sama N. Kl. nije napisala kako agrarno-proizvodni odnosi izvan dubrovačke Astareje i Otoka »nisu za nas više zanimljivi, jer je to teritorij koji je kasnije priključen općini«. Dakle i ona smatra da se treba ograničiti na Astareju kad se želi istražiti kakav je tip agrarnih odnosa u Dubrovniku. Budući da je to isto davno prije nje tvrdio Lučić (i drugi), tada ona tu misao izvrće, iz jednostavnog razloga jer ne može podnijeti da tu tvrdnju Lučića potvrdi. 287
