ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 259

od koristi operativi. Ako je takva građa mikrofilmski snimljena tada še i ona može sačuvati u jednom primjerku. Događa se da u jednoj registraturnoj cjelini nije sačuvana neka važnija građa (npr. godišnji izvještaji i bilance, glavne odnosno matične knjige, razni sumarni pregledi i si.) U takvim slučajevima odabrat će se za dalje čuvanje inače manje važna građa koja sadrži iste podatke (npr. izvještaji iz kraćih perioda, materijal koji sadrži podatke što su ušli u bilance, poslovne knjige, dnevnici i si.) 5. U pojedinim vremenskim razdobljima (ratovi, nemiri, borbe za političku vlast i prestiž) i na pojedinim područjima, posebno na onima koja su bila pod stranom okupacijom, građa je često u većoj mjeri uništena, nestala ili odnesena van zemlje. Iz tako okrnjenog cjelokupnog fonda registraturne i arhivske građe odabiranje i izlučivanje treba vršiti pažljivo, vodeći računa da se sačuvaju podaci potrebni nauci, operativi i građanima. Građa nastala u radu organa i ustanova NOB-a za vrijeme narodnooslobodilačkog rata sačuvana je uglavnom u fragmentima. Nije potrebno naglašavati vrijednost ove građe i njenu važnost za povijest revolucije i borbe za oslobođenje, te za stvaranje socijalističke Jugoslavije i izgradnju narodne vlasti. Ova građa bi se sva sačuvala i iz nje se nebi vršilo izlučivanje. Registraturne cjeline nastale u 19. i 20. stoljeću sadrže dosta podataka 0 radničkom pokretu i Savezu komunista Jugoslavije, ai o narodnooslobodilačkoj borbi. Takva građa se i do sada odabirala za trajno čuvanje, ali je to potrebno i propisom izričito predvidjeti. Svako odabiranje i izlučivanje vrši se samo iz građe koja je sređena 1 to za svaku registraturnu cjelinu posebno, vodeći računa o čitavoj cjelini (fondu). 6. Uputstvo iz 1952. godine razlikuje dvije vrste građe, i to građu koju treba sačuvati i građu koja se može uništiti. Međutim, bilo bi korisno propisom pobliže predvidjeti kako će se pri odabiranju i izlučivanju postupati s građom povjerljivog karaktera, odnosno s građom koja sadrži državnu, službenu, poslovnu ili profesionalnu tajnu. Javlja se ponekad slučaj da se iz povjerljive građe vrši izlučivanje. Kada će se i u kojem slučaju pokrenuti postupak za odabiranje i izlučivanje takve građe odlučivao bi rukovodilac organa, ustanove ili organizacije (imalac) o čijoj se građi radi, a prema potrebi u sporazumu s nadležnim ili zainteresiranim državnim organom. U komisiju za izlučivanje građe tajnog karaktera ulazili bi radnici kojima je ta građa po njihovoj službenoj funkciji pristupačna. Isto Uputstvo predviđa da odabiranje i izlučivanje vrše stručne komisije. Takvu odredbu valja zadržati i u novom propisu, jer se delikatni posao odabiranja i izlučivanja ne može prepuštati pojedincu, bez obzira na njegovu stručnost i iskustvo. Postavlja se pitanje hoće li postupak odabiranja i izlučivanja i dalje provoditi dvije komisije (komisija imaoca registrature i komisija arhiva) ili će ga vršiti jedna komisija. Postoji naime mišljenje da bi se postupak pojednostavnio i ubrzao ako bi ga provodila jedna komisija. Smatramo međutim da 259