ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 204

Ako redaktor drži da bi u nekom konkretnom izdanju za čitaoca bio pogodniji koji drugi poredak dijelova izdanja, može ga bez oklijevanja uspostaviti. Mjesto ilustracija namjerno nije definirano u gornjem popisu jer one mogu stajati posvuda (v. t. 114). Dijelovi izdanja ne smiju se označavati prekompliciranim šiframa i numeracijama; referencije iz jednog dijela izdanja u drugi moraju biti jasne. 116. NEKE NAPOMENE O RASPOREDU DOKUMENATA U IZDANJU. Za pojedine principe redanja spisa u objavi v. 1.

14. Grupiranje spisa po tematici osobito je pogodno u naučno-popularnim izdanjima. Ako se izvori grupiraju po kojem drugom poretku, a ne kronološkom, upotrebljava se kronološki red unutar pojedinih grupa dokumenata dobivenih na osnovu drugih kriterija (nominalnog, geografskog, korespondentskog itd.). Bez obzira na to kojim principom raspoređujemo akte u izdanju, treba paziti da ostanu zajedno spisi koji se tiču jednog te istog problema. Npr., ako objavljujemo korespondenciju neke osobe po korespondentskom principu, tj. pisma svrstavamo u skupine prema njihovim autorima, može se desiti da je jedan problem »nabačen« u pismu osobe A, a riješen u pismu osobe B. Prema maloprijašnjem zahtjevu (navodi ga Seleznev, o. c, str.. 186) trebalo bi sva ta pisma objelodaniti jedno iza drugoga, ali time bi se ozbiljno narušio korespondentski princip, koji je, kako nam se čini, jači od zahtjeva »spisi o istom problemu spadaju skupa«. Zato možemo u zaključku reći da spomenutom zahtjevu možemo udovoljiti u onim izdanjima gdje je kriterij rasporeda dokumenata bar donekle subjektivan (npr. tematski kriterij), a tamo gdje je kriterij egzaktan, dominirat će ipak formalne odrednice dokumenta. U izdavanju prepiske primijenit će se korespondentski kriterij, ako nema mnogo autora ili primalaca pisama, te ako je svaki napisao — ili mu je upućeno — dosta pisama. Dokumenti koji su nastajali kroz duži vremenski period smještaju se u izdanju — ako se ravnamo po kronološkom principu — prema datumu kada su završeni. To vrijedi samo onda ako oni sami nisu podijeljeni na odlomke od kojih bi svaki nosio svoj samostalni datum. Ako su podijeljeni na takve odlomke — npr. ako je to dnevnik, s posebno označenim datumom za upise izvršene određenog dana — i ako se taj dnevnik objavljuje in continuo, zauzima u izdanju mjesto prema svom početnom datumu. Izvori kod kojih je datum očuvan ili utvrđen samo s približnom točnošću, tj. samo mjesec i godina, ili samo godina, uvrštavaju se iza precizno datiranih spisa iz tog istog mjeseca ili iste godine (ako dokumente redamo po kronologiji). No čini nam se da bi sa stajališta moderne dokumentalistike bilo bolje staviti takve spise na početak dotičnih perioda, tako da čitalac odmah sazna koji su neriješeni problemi u tom odsječku. Naravno, ako u približno datiranim spisima neki detalji sadržaja ili radnje upućuju na to među koje ih datirane izvore treba smjestiti, ravnat ćemo se prema tim detaljima i postaviti spise na ono mjesto u logičkom slijedu događaja na koje nas upućuju ti detalji (v. t. 84). Mogu postojati i razne nijanse približnog datiranja, s uporištem na neki točno označen datum: »prije 29. siječnja«, »ne kasnije od 29. siječnja«, »ne prije od 29. siječnja«, »iza 29. siječnja«. Tako datirane spise po204