ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 205
redat ćemo u objavi po ovom istom redu; u sredini će, naravno, biti kao okosnica dokumenti pouzdano datirani s 29. siječnjem: prije 29. siječnja ne kasnije od 29. siječnja 29. siječnja ne prije od 29. siječnja iza 29. siječnja. Ako se dokument uvrštava u izdanje prema datumu događaja koji je u njemu opisan, a nije identičan s datumom dokumenta, treba to posebno istaknuti u predgovoru ili zaglavlju. Vanjski oblik i grafičko oblikovanje teksta 117. TEKSTOLOŠKI ZNACI. Tako Samardžić (o. c, str. 62) zove sistem znakova kojemu je svrha da čitaoca što preciznije informira o raznim naknadno nastalim karakteristikama originalnog teksta. Najrazrađeniji takav sistem dao je François Masai u svom članku o diplomatičkom izdanju (v. poglavlje o izdavanju srednjovjekovnih izvora). Friedberg (o. c, str. 87) spominje tzv. Wolffov projekt, u kojemu su isto tako predviđeni razni grafički znaci za prezentaciju prekriženih, izbačenih ili na drugi koji način promijenjenih pasusa u tekstu originala. Sve rijeci ih rečenice koje potječu od redaktora štampaju se kurzivom. Prema tome neće sasvim odgovarati Samardžićeva preporuka da se kurzivom štampaju one riječi i rečenice koje su u originalu potcrtane; radije bismo formulirali savjet da se u originalu potcrtana mjesta potcrtaju i u objavi, ili da se potcrtavanje spomene u napomeni. Pojedine riječi (npr. lična imena) koje su u originalu istaknute nešto većim slovima, ili na koji drugi način, mogu se štampati kapitalom (velikim slovima.) Dobro je originalni i redaktorov tekst, pored toga što je redaktorov tiskan kurzivom, razdvojiti dvjema točkama. Mjesta iz originala koja se zbog nečitljivosti ili oštećenja nisu mogla reproducirati označavaju se točkicama u uglatim zagradama. Broj tih točkica mora biti proporcionalan veličini izostavljenog mjesta. Ako sam redaktor ispušta neke dijelove izvornog spisa, naznačava i njih razmjernim brojem točkica, koje opet ne moraju biti duže od jednog cijelog reda. Upotrebu ovih točkica treba obrazložiti u komentaru. Wolffov projekt predviđa znakove j — ^| kao upozorenje na riječi koje su u originalu prekrižene (one se, dakle, u tekstu reproduciraju samo između tih znakova), a ]= —I za riječi koje su naknadno u originalu označene kao izbačene. Ako u objavi želimo olakšati citiranje sa stranica originala, možemo u tekst uvrstiti, u zagradama i kurzivom, numeraciju stranica originala. Isto tako kurzivom štampa se i svaka druga numeracija što je dodaje urednik: npr. numeracija rubrika u predlošku. Treba upozoriti i na promjenu tinte i rukopisa u originalnom dokumentu. Stalne formule koje se u tekstu mnogo puta ponavljaju mogu se simbolizirati kraticama, npr. » census sancti Martini« = »c. s. M«. O zadržavanju originalnih alineja, ili o njihovu stapanju u kontinuirane retke, 205 v
