ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 201

mislioce koji su se protivili autorima vjerskih doktrina. Novolat. »libertinismus« i njegovi refleksi u romanskim i germanskim jezicima znače još i danas »razuzdano ponašanje« i »slobodno mislilaštvo, osobito s obzirom na religiju«. Ne može se odrediti da li je izraz najprije nastao u franc, tal. ili novolat. kontekstu. Rječnici termina mogu se donijeti kao samostalni dio izdanja historijskih izvora, ili se uklopiti u stvarno kazalo. 108. SPISAK UPOTRIJEBLJENIH KRATICA sadrži u abecednom ili alfabetskom poretku sve kratice — osim onih općepoznatih — koje dolaze u tekstu samih dokumenata i kritičkog (naučnoinformativnog) aparata. Tih kratica ne smije biti previše, a moraju biti tvorene na logički i lako razumljiv način. U istom redu sa svakom kraticom slijedi puni naziv, termin ili izraz što ga ona simbolizira. Naravno, nijedna kratica ne smije po svom slovčanom sastavu biti identična s drugom. 109. PREGLED OBJAVLJENIH DOKUMENATA u biti je rekapitulacija, pod rednim brojem, zaglavlja svih publiciranih spisa u dotičnom izdanju arhivske građe, s oznakom — iza svakog zaglavlja — broja stranice na kojoj je taj spis štampan. Ako sami objavljeni spisi u izdanju nisu raspoređeni kronološki, zgodno je da pregled objavljenih dokumenata bude konstruiran po kronološkom slijedu, a na kraju zaglavlja se reproducira redni broj što ga dokument ima u tom izdanju. 110. POPIS UPOTRIJEBLJENE ARHIVSKE GRAĐE. Ako je redaktor u svojoj objavi dokumenata iskoristio relativno mnogo raznih arhivskih fondova, zbirki rukopisa, kompleta novina i druge građe, skupit će njihove naslove i signature u posebnom popisu. Taj se popis može štampati kao samostalni dio izdanja ili, ako je izvedivo (ako nije predugačak), unutar predgovora. Popis upotrijebljene građe bit će strukturiran po arhivima i zbirkama (po abecednom redu) u kojima se građa nalazi. Unutar rubrike za pojedini arhiv navest će se njegovi fondovi — iz kojih je publicirana građa u dotičnom izdanju — po službenom redoslijedu kojim su poredani u inventaru tog arhiva. To vrijedi za dokumente pisane rukom. Štampana građa navest će se u drugom dijelu popisa po istom principu: za svako nalazište posebna rubrika, a unutar rubrike po bibliografskim pravilima, dakle po abecedi autora ili naslova. Ovo vrijedi za onu štampanu građu koja je otprilike jednako unikatna kao i rukom pisani dokumenti: rijetke proglase, plakate, letke i stampata općenito. Ako smo dokumente u našoj objavi uzimali iz knjiga ili časopisa koji nisu rijetkost — nalaze se u većem broju knjižnica širom zemlje — navode se te knjige i ti časopisi grupirani prvenstveno po bibliografskim pravilima (u praksi to znači po abecedi autora i naslova), tj. bez obzira na knjižnicu u kojoj su pohranjeni. Mogu se posebno popisati knjige, a posebno časopisi i novine. Bilo kako ih grupirali, moramo sve fondove, zbirke, knjige i periodična izdanja imenovati punim nazivima; ako su unikati, onda i točnim signaturama. Za novine i časopise treba označiti čiji su organi bili. Uz ime novina treba staviti i mjesto gdje su izlazile. 111. BIBLIOGRAFIJA. Izdanja historijskih izvora o jednoj određenoj temi (osim naučno-popularnih) mogu se upotpuniti bibliografijom dosadašnjih objava građe o istoj temi. Samardžić (o. c, str. 60) upozorava da 201