ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 202

u tu bibliografiju ne spadaju rasprave o historijskim činjenicama iz one epohe iz koje je građa. No u nju se mogu uvrstiti članci, npr. o autentičnosti građe iz tog perioda, o radu državnih kancelarija, notara i pisara iz istog vremena, itd., koji neposredni je govore o spisima, bilo onima koji se u izdanju publiciraju, bilo o sličnima. U hrestomatijama će bibliografija, logično biti kraća nego u akademskim i naučnim izdanjima. Ako je objavljena građa relativno teško razumljiva i sadrži veći broj manje poznatih lica, toponima i si., mogu se u bibliografiji dati naslovi enciklopedija, bio-bibliografskih priručnika i rječnika kojima se redaktor služio pri sastavljanju naučno-kritičkog aparata. Podjela bibliografije može biti ovakva: 1) knjige 2) članci i rasprave u periodici 3) rukopisna djela. Za pravila bibliografskog opisa pojedinih djela vidi citirani priručnik E. Vérone. 112. PREGLED SADRŽAJA radi se po ustaljenim pravilima za pripremu rukopisa za štampu (v. Radoslav N. Horvat, Od rukopisa do knjige, Zagreb 1952, str. 19). Ako izdanje ima relativno malo originalnih spisa, pa nismo radili poseban pregled objavljenih dokumenata — v. t. 109. — onda ćemo odgovarajući odlomak u pregledu sadržaja oblikovati prema pravilima za sastav pregleda objavljenih dokumenata. U pregledu sadržaja štampaju se u uglatim zagradama svi oni naslovi odlomaka, poglavlja i si. koii u originalu ne postoje, nego ih je dao redaktor. Posebno treba navesti priloge (npr. tabele, geografske karte) i ilustracije. Prilozi i ilustracije 113. PRILOZI (DODACI) unose se u objavu arhivske građe da čitaocu bude jasnija epoha iz koje su dokumenti, ili da mu se pruže novi podaci o ličnostima i događajima što se u dokumentima spominju. Osim toga publicirat će se i takvi prilozi iz kojih se vidi gdje još ima spisa o dotičnoj temi. Po svom obliku prilozi mogu biti: dokumenti (dnevnici, memoari, izvještaji), planovi, karte, tabele, dijagrami i popisi. Npr., vrlo koristan prilog svakom izdanju bio bi spisak još neobjavljenih i već ranije publiciranih dokumenata o istom problemu. Katkada je dobro izdanju dodati strukturalno iste priloge. Npr., objavi urbara s vlastelinstava u Hrvatskom zagorju iz druge polovice XVI st. priloži se urbar Steničnjaka iz istog razdoblja, pa korisnik može izučavati sličnosti i razlike u tretmanu kmetova na ta dva područja. Ali katkada je još bolje da prilozi budu strukturalno različiti od glavne mase prezentiranih spisa. Zamislimo, npr., da se štampanom tekstu donekle suhoparnih zakliučaka Hrvatskog sabora iz razdoblja posliie g. 1790. prilože poznate slobodarske (jakobinističke) hrvatske pjesme da kod čitaoca ublaže i na pravo mjesto postave predodžbu o apsolutnoj vjernosti Hrvata prema Austriji i njenu caru. Razumljivo je da i svi prilozi moraju biti opremljeni zaglavljima, legendama i napomenama kao i svi dokumenti iz »glavnog dijela« izdanja. 202