ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 193

Redovi« = »Sabor« u Zaključcima Hrvatskog sabora), ne unose se u indeks. Ako redaktor ipak odluči da ih treba u indeksu zabilježiti, neće uz njih navoditi brojeve stranica, nego će samo latinskom riječi »passim« (= »posvuda«) označiti da je broj stranica na kojima se oni pojavljuju tolik da ne bi bilo rentabilno nabrajati ih sve u indeksu. Broj one stranice na kojoj se najviše govori o indeksiranoj osobi ili stvari štampa se masno. Leme (odlomci, rubrike) u indeksu, posvećene pojedinoj natuknici, mogu biti pregledno podijeljene u podrubrike. Slijed i razmještaj podrubrika mora biti rezultat nekog egzaktnog kriterija (abecede, kronologije, uzroka i posljedica). Izdavač mora tehnički riješiti preglednost brojčanih podataka u indeksu (npr. brojeve stranica odijeliti jedne od drugih zarezima ako postoji mogućnost zabune). Zatim mora ako je izdanje od više svezaka, prema prilikama odlučiti da li će svaki svezak dobiti svoj indeks ili će se za cijelo izdanje objaviti samo jedan indeks u zadnjem svesku. U većini slučajeva bit će svrsishodno da svaki svezak ima svoj indeks. Uz manje važne osobe i pojmove, koji su u događajima igrali sporednu ili sasvim nevažnu ulogu, mogu objašnjenja biti sasvim kratka. Ako su sredstva za objavu dokumenata skučena, pa treba smanjiti ili možda čak izostaviti neke dijelove kritičkog aparata, dolaze na red za izbacivanje razni drugi dijelovi naučnoinformativnog aparata prije indeksa.

113 103. INDEKS OSOBA. U njega će po abecednom redu (ili alfabetskom, ako je npr. tekst grčki) ući sva prezimena, lična imena onih koji nemaju prezimena ili im nije poznato, pseudonimi, nadimci, ilegalna i alegorijska imena osoba iz objavljenih originalnih tekstova, a u većini slučajeva iz pridodanog kritičkog aparata. Ako je izvedivo, treba saznati i ime oca dotične osobe. Prezime se mora odvojiti zarezom od imena, a ime zarezom od objašnjenja: Ranke, Leopold von, njemački historičar.... (primjer po Samardžiću, o. e, str. 57). Ako se jedna te ista osoba spominje u zborniku pod dva ili više imena, mora se ustanoviti koje joj je ime glavno i standardno, pa se oko njega formira glavna lema (rubrika), u kojoj se navedu svi brojevi stranica (dakle, i one stranice na kojima dolazi glavna varijanta tog imena i one na kojima čitamo sporedne varijante imena ili pseudonime, nadimke i ilegalna imena te iste osobe). Na svom mjestu, po abecednom redu, navedu se u indeksu ostale varijante imena, nadimci i ilegalna imena, pa se uz njih doda uputnica na glavnu lemu (rubriku). Npr., iz Zaključaka Hrvatskog sabora 1743—1749. (V. svez., Zagreb 1966): JARETSCH sive Schilli, Ioannes, Mathias et Valentinus, fratres ex Klaniecz, 170 113 »Dobar indeks je tu bolji od pregleda sadržaja«, kaže Bernard Stulli u prikazu Knjige vizitacije feudalne jurisdikcije Barbana i Rakija iz g. 1767. (M. Zjačić u »Vjesniku Drž. arhiva u Rijeci«, 11/1954, str. 309—488), »Arhivski vjesnik«, 1/1958, str. 540—541. 23 Arhivski vjesnik 193