ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 183

o seljačkoj buni 1573: Rajhenburg, u Sloveniji na Savi, danas Brestanica; u zaglavlju se stavlja »Rajhenburg«, a u napomeni »danas Brestanica, na Savi u Sloveniji«. Moderni naziv može se staviti i u zagradu uz stariji originalni. Ako je mjesto nastanka dokumenta malo poznato (npr. razni vojni položaji iz dokumenata za vrijeme rata, koji potječu iz jedinica oružanih snaga), treba ga u napomeni komentirati. Inače se u zaglavlju može, i vrlo je preporučljivo, označiti i mjesto kamo je dokument upućen. 86. SAŽETI REGEST DOKUMENTA KAO DIO ZAGLAVLJA. Sadržaj spisa za koji pravimo zaglavlje moramo označiti jasno, kratko, s pravilnim izborom riječi i termina. Klasičan je, npr., slučaj da se revolucionari i pobunjenici u policijskim izvještajima nazivaju »banditima«; u zaglavlju ćemo ih ubilježiti izrazom koji najbolje odražava njihovu pravu djelatnost, tj. »revolucionari« ili »pobunjenici«, već prema okolnostima (koliko je razrađen bio njihov program). Prema tome, u zaglavlju ne smijemo prepričavati spis, nego samo trebamo prikazati njegovu osnovnu misao ili ukazati na događaj u njemu. 87. OZNAKA VRSTE DOKUMENTA U ZAGLAVLJU. Vrstu dokumenta odredit ćemo na osnovu općepoznatih arhivističkih principa i distinktivnih kriterija. Ako dokument već sam po sebi sadrži oznaku za vrct

u koioi pripada — npr. »Memoriale« — reproducirat ćemo je (n odgovarajućem prijevodu, ako nije u jeziku izdavača) u zaglavlju. Ako ie ta stara oznaka za vrstu pogrešna, donijet ćemo u zaglavlju točnu oznaku vrste, a u komentaru ćemo objasniti kako smo je ustanovili. 88. OZNAČAVANJE AUTORA I NASLOVNIKA DOKUMENTA. Autor i naslovriik dokumenta mogu biti poiedinci, a i kolektivi: ustanove, društva itd. Poželino ih ie definirati što točnije: R potpunim imenom, prezimenom, funkcijom itd. Ako se u seriii objavljenih dokumenata više puta ponavljaiu ista lica ili iste ustanove kao autori ili naslovnici dokumenta, mow se u kasnijim zaglavljima izostaviti koii manje važan element, nnr. lično ime ili funkcija. Naravno, ako, nor., tokom vremena neki autor dokumenta dobne kakvu novu funkciju, nju treba navesti nekoliko puta u zaglavlijma dokumenta, koii rastanu nenosrpdno iza datuma preuzimania te nove funkcije. Izdavač mora ustanoviti autora ili adresata ako oni nisu u tekstu originala navedeni, na u komentaru obrazložiti svoj postupak oko te identifikacije. Isto se tako mora u komentaru osvrnuti na slučaj — ako se takav desio — da nije mogao ustanoviti autora ili naslovnika spisa. Ako postoii više raznih autora ili naslovnika iednog dokumenta, treba ih sve poimenično navesti u zaglavlju. Ako ih ima više. ali su jednorodni, mogu se označiti generičkim nazivom, npr. »Ban podžupanima svih županija«. U primjedbi uz oznaku naslovnika treba reći — ako je to izdavaču poznato — kome su sve još poslane kopije ili prijepisi istog spisa. 183 t