ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 159

25. UTVRĐIVANJE OSNOVNOG TEKSTA ZAKONODAVNIH DOKUMENATA. Oni se publiciraju po tekstu službenog izdanja (službenog lista, zbornika zakona), a ako to izdanje nije sačuvano, tek onda po svojim rukopisnim originalima. Ako ima za to uvjeta, treba svakako kolacionirati rukopisni original i štampano izdanje jer se katkad nađe relevantnih pogrešaka u štampi.

67 26. UTVRĐIVANJE OSNOVNOG TEKSTA DIPLOMATSKIH I MEĐUDRŽAVNIH SPISA. Za njih vrijedi sve isto kao za zakonodavne dokumente, naravno s napomenom da rukopisni originali moraju biti potpisani ili ratificirani. Poželjno je da se objave na jeziku originala. 27. UTVRĐIVANJE OSNOVNOG TEKSTA ZAPISNIKA. Idealno je objaviti autorizirane zapisnike raznih izlaganja, sjednica itd., koje su dopunili i ispravili sami govornici. No katkad govornik mijenja svoj vlastiti izgovoreni tekst: izbacuje stavove koji su izazvali protest auditorija, ublažava ton nastupa itd. U tom slučaju neće biti ispravno poslužiti se autoriziranim tekstom, jer bismo tako donijeli deformaciju stvarnog govornikova istupa. Tada je najbolje reproducirati osnovni tekst zapisnika, a autorove ispravke donijeti »pod crtom«.

68 28. UTVRĐIVANJE OSNOVNOG TEKSTA KRAĆIH ŠTAMPANIH DOKUMENATA. Manji štampani dokumenti, npr. proglasi, okružnice itd., imaju u pravilu najpouzdaniji tekst u potpunim i ovjerenim primjercima, iz kojih se nedvosmisleno razabire koja ih je organizacija izdala i koji nose njen žig ili pečat. 29. UTVRĐIVANJE OSNOVNOG TEKSTA NESLUŽBENIH (PRIVATNIH, LITERARNIH) DOKUMENATA. Posao će nam biti teži nego kod službenih spisa jer autor često prerađuje svoje djelo — memoare, dramu, zbirku pjesama, članak itd. — i nastaju vrlo različite redakcije. Tim se problemima bavi tekstologija. Na našem jeziku već postoji prilično opširan prikaz tekstološke problematike od Davora Kapetanica pod naslovom Kako pripremiti izdanja djela novijih hrvatskih pisaca u časopisu »Croatica«, god. 1 (1970), str. 237—259, pa ćemo zato ovdje prepričati samo najopćenitije tekstološke postavke.. Dominantan je u tekstologiji »princip posljednje autorove volje«, tj. treba štampati onu redakciju dotičnog djela koja sadrži posljednje vlastite autorove ispravke, ili treba preštampati posljednje izdanje koje je izašlo još za autorova života. No taj se princip neće uvijek moći dovesti u sklad s drugim važnim tekstološkim načelom, koje traži da objava autorova teksta najtočnije d najpotpunije odrazi autorove misli i posljednje kompletno i konzekventno umjetničko ostvarenje. Treba studiozno proučiti sav tok autorova rada nad djelom; historijske uvjete u kojima je radio; promjene u njegovu pogledu na svijet, itd. Rezultat takvog istraživanja može biti redaktorova odluka da za osnovu izdanja ne uzme posljednju redakciju izašlu za autorova života, nego možda neku raniju. No ipak izdavač mora u 67 Ako karakter izdanja to zahtijeva, objavit će se i svi koncepti i prethodne verzije zakonodavnih akata da se ilustrira njihov razvojni put. •

8 Seleznev, o. c, str. 63. 159