ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 140

tacije. Kriterij (kronološki, tematski, po tvorcu fonda itd.) po kojem su dokumenti odabrani mora biti jasno definiran. U daljem tekstu ove naše radnje označavat će se, kratkoće radi, terminom »naučna izdanja« prema definiciji iz odlomka 1) i naučna izdanja po definiciji iz ovog odlomka; zanemarit će se, dakle, količina pronađenih dokumenata, a naglasiti ozbiljnost i kritičnost njihove prezentacije. 3) Naučno-popularno izdanje. Svrha mu je širenje historijske istine u najširem krugu čitalaca, pa će u njega ući samo najvažniji dokumenti o predloženoj temi. Zbog toga ono nije pogodno kao podloga za profesionalna historijska istraživanja. Kako je rečeno pod 1), i ono se radi standardnom akribijom, no smanjuje se opseg i podrobnost kritičkog aparata, tj. ono se oprema samo najnužnijim predgovorom i objašnjenjima. Frazeologija u kritičkom aparatu mora biti usklađena prema mogućnostima publike. Takvo izdanje treba nastojati oživjeti ilustracijama (grafikama, zemljopisnim kartama). Neki teoretičari zovu ga i »agitaciono-propagandističkim izdanjem« jer se može oblikovati tako da širokoj publici dokazuje kako su napredne ideje nastale u određenoj društvenoj sredini i kako je progresivni pokret jačao do konačne pobjede. Sporedni tipovi izdanja 4) Školske i sveučilišne hrestomatije (izdanja studijskog tipa). To su zapravo naučno-popularna izdanja s naglašenom komponentom naučnosti, a komponenta popularnosti prilagođena je učenicima i studentima Mogu obuhvaćati materijal iz nacionalne ili opće povijesti, zavičajne povijesti, o nekom pojedinačnom događaju, itd. 5) Objava arhivske građe u časopisima i novinama. Objavljuje se samo ona građa koja je studiozno pripremljena, s normalnom akribijom, a ne noć prije štampanja. Jasno je da na jedno isto izdanje historijskog izvora mogu istovremeno djelovati dva, tri ili više kriterija za grupiranje dokumenata, pa tako i ovdje: jedan je usmjerenost prema čitaocima časopisa i novina, a drugi obujam, koji je u konkretnom slučaju relativno malen. 14. OBLICI OBJAVA ARHIVSKIH DOKUMENATA. »Oblik« je zapravo rezultat kriterija po kojem se izdavač ravnao združujući spise u jednu ediciju i raspoređujući ih unutar nje. Evo glavnih oblika, koji, naravno, mnogo ovise i o zadatku što ga dotično izdanje mora ispuniti: 1) Sistematsko kronološko publiciranje (uglavnom u diplomatičkim kodeksima za srednji vijek) 2) Problemsko ili tematsko publiciranje (npr. sabrani dokumenti o razvoju privrede, historijskoj demografiji, ili o seljačkoj buni 1573, koje je upravo u toku) 3) Prema karakteru, odnosno vrsti izvoru (notarske ili vicedomske knjige, urbari, računske knjige ) 4) Po provenijenciji (npr. Zaključci Hrvatskog sabora — svi potječu od istog organa). »Korespondetski raspored« građe što ga spominje Milosevic, o. c, u stvari je samo specijalan slučaj grupiranja po provenijenciji. Provenijencija se može i šire geografski shvatiti (npr. glagoljski 140