ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 141

dokumenti iz Hrvatske krajine), a to je još jedna potvrda za činjenicu kako je pojedine kriterije — ovdje provenijencije i pisma — moguće međusobno kombinirati. 5) Izdanja jednog fonda. Idealno bi bilo kad bi se u praksi princip provenijencije poklopio s načelom »jednog fonda«, no konkretna situacija je takva da se jedan fond zna nalaziti razbacan u više arhiva. Zato treba, kako kaže Epštejn,

25 provjeriti da li je potpun onaj fond koji se priprema za objavu. Mora se sastaviti dobro promišljen plan za traženje dokumenata (originala i koncepata) koji ga dopunjuju, s popisom svih fondova i zbirki ustanova i pojedinaca od kojih je tvorac fonda što se publicira dobivao informaciju. Vrlo rijetko će se naći fond koji zaslužuje da se objavi apsolutno u cijelosti; uvijek će u njemu biti nevažnih dokumenata, pa će se postaviti problem izbora (v. naprijed, poglavlje 21). Treba paziti da u štampu ne promaknu duplikati i dokumenti što su slučajno upali u fond. Epštejn nas opominje da se možemo namjeriti na fond (koji treba izdati) koji će nam se učiniti slabo sređen, a kad ga pokušamo »definitivno sređivati«, vidjet ćemo da je ona »slaba sređenost« zapravo organska, tj. možda rezultat čestih promjena u strukturi tvorca fonda, ili sličnih opravdanih uzroka. U nekim ekstremnim slučajevima te vrste, ako ne prevlada uvjerenje da se fond sredi po načelima moderne arhivistike, možda je najbolje dokumente publicirati kronološki. 6) na osnovu jezika kojim su izvori pisani (osobito rado se združuju dokumenti na teže razumljivim jezicima, kakav je npr. turski) 7) na osnovu pisma, npr. građa pisana glagoljicom, bosančicom.

.... (većinom teže čitljivim pismima). 8) na osnovu autentičnosti, npr. sumnjive listine, apokrifi (lažnost se može shvatiti kao negativna autentičnost). Jezik, pismo i autentičnost mogu se interpretirati i kao »tema« ili »problem« izdanja, pa se kriteriji od br. 6) do 8) mogu shvatiti i kao »podoblici« problemskog ili tematskog principa. Isto vrijedi za »geografsko« i »nominalno« načelo kod Miloševića, o. c. Ova klasifikacija sastavljena je po člancima raznih autora, a osobito Miloševića i Gestrina.

26 15. U KOJEM SE SVE OBLIKU I OPSEGU MOGU OBJAVITI DOKUMENTI. Najprije se primjenjuje klasifikacija s obzirom na opseg prezentacije teksta pojedinog spisa: a) donoseći cijeli tekst, in extenso, ako su izvori nesumnjivo važni ili izdanje treba, osim za izvođenje posve faktografskih zaključaka, poslužiti za onomastička, filološka ili kakva druga ekscerpiranja; b) u izvodu; ako su puni raznih formula uljudnosti i nevažnih dijelova, štampa se samo onaj odsječak koji

, na j neposredni je zadire u temu; c) u regestu; d) unutar tabele, koja sažima podatke iz više dokumenata; e) u prijevodu. O problematici svih tih načina objavljivanja vidi naprijed, poglavlja 23—79. 25 O viđah publikacii istoričeskih istočnikov, »Sovetskie arhivy« 1970. br. 3, str. 50—56. 26 »Arhivist« 1963, br. 1-4, str. 17—18. 141