ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 139
koje iz nje rezultiraju. Kako shvatiti ono »sve dokumente«? U praksi je to teško, nemoguće ili možda čak nepotrebno postići. Drugačije će se pristupiti uvrštavanju dokumenata u akademsko izdanje ako već postoje izvjesni zbornici dokumenata za istu temu, pa se do neke mjere može odstupiti od apsolutnog kompletiranja tog novog akademskog izdanja, a drugačije ako se tema prvi put obrađuje. Tada će zahtjev za potpunošću biti mnogo naglašeniji. Već publicirani dokumenti unose se u akademsko izdanje ako su prije štampani s pogreškama ili ako je prethodno izdanje postalo bibliografska rijetkost (v. poglavlje 21. o ponovnom publiciranju izvora). Sveobuhvatnost akademskog izdanja može biti narušena raznim drugim nesavladivim tematskim, kronološkim i drugim preprekama. 22 Naravno da se pod kvalifikacijom »svi dokumenti« ne podrazumijevaju doslovno svi oni spisi koji imaju u sebi bar jedan podatak o zadanoj temi (osim ako je arhivska građa za neku naročito značajnu temu i inače deficitarna — npr. o stvarnom postojanju knjiga tiskanih u Nedelišću — pa je dragocjen i svaki najmanji podatak), nego tzv. prvostepeni i drugostepeni spisi, dakle, oni s izrazito obilnim i važnim podacima i oni sa sekundarnim ali još uvijek vrijednim informacijama. Ne smije se dopustiti da množina objavljenih sekundarnih izvora zaguši one primarne. 23 I stupanj naučne obrade i prezentacije treba u akademskim izdanjima biti relativno najviši. 24 Neki autori zahtijevaju da bitna značajka akademskih izdanja bude i vrhunska naučna akribija, pa je tom prilikom dovode u korelaciju s potpunošću iznošenja dokumenata. No kako je potpunost često ograničena svim onim razlozima o kojima je maločas bilo govora, zadovoljavamo se ovdje s definicijom akribije kao »savjesnosti, točnosti«, pa će se sva naučnokritička izdanja raditi s podjednakom akribijom. Znači da treba lučiti metodu od količine prezentacije, koja treba pokazati da li je redaktor efektivno dao odštampati sav onaj kritički aparat što ga je izradio ili što ga može izraditi. Kritički aparat u akademskim izdanjima mora biti što opširniji. U zapadnoevropskoj i sjevernoameričkoj literaturi najčešće se kao uzor naučnoistraživačkog izdanja spominju spisi porodice Adams, iz koje je poteklo nekoliko poznatih sjeverno američkih političara. Izdavač tih spisa je L. H. Butterfield, a štampala ih je izdavačka kuća »The Belknap Press of Harvard University Press« u Cambridgeu (Massachusetts, USA) 1961. Od naših domaćih izdanja ističu se spisi Hrvatskog sabora u 5 knjiga, što ih je početkom ovog stoljeća izdao Ferdo Šišić. Njihova glavna pozitivna osobina je relativna potpunost građe iz raznih arhiva, koliko se u ono vrijeme mogla postići s obzirom na obrađenost tih arhiva i na prepisivanje kao jedinu metodu umnožavanja tekstova. No komentara gotovo i nemaju; odsutnost ili nedovoljnost komentara je inače tipična gotovo za sva izdanja arhivske građe kod nas. 2. Naučno izdanje odabranih izvora. Za taj tip vrijedi sve isto kao i za akademsko izdanje, samo što se ne pretendira na potpunost dokumen22 Bulygin-Rejhberg I.e. = O tipah, viđah i formah publikacii dokumentov, »Istoričeskij arhiv« 1960, br. 5, str. 148—154. 23 Ivnicki — Cugaj ev, I.e. 24 Frieđberg, o.e., str. 22. 139
