ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 137

dokumenti ekonomske i socijalne naravi. M. Baudot

15 upozorava da je pravilan izbor građe za objavu teško provesti dok nije pregledana sva građa u svim arhivima, a do tog stadija je još daleko. Konkretna situacija u našoj zemlji je takva da osim nabrojenih sedam načela, koja su općenito formulirana, treba u prvi plan za objavu staviti i građu o progresivnim socijalnim i nacionalnim pokretima i o agrarnoj povijesti. Pojam »agrarnog« zamijenit će se u primorskim krajevima, gdje je glavni način proizvodnje ribarstvo ili možda pomorstvo, pojmom koji označuje glavni oblik ljudske djelatnosti u tom području. 11. KOJIM REDOM PUBLICIRATI HISTORIJSKE IZVORE? Kao odgovor može se ukratko reći: sinhronizirano s potrebama naučnog rada. Slično kao što postoji prioritetna lista za sređivanje i restauriranje arhivalija, možemo na području izdavanja izvora prioritetnom listom smatrati plan Zajednice povijesnih instituta i ustanova SRH jer je on rezultat svestranog društvenog dogovora. Razumljivo je da će se nenadano otkrivena važna građa — npr. isprave iz doba narodne dinastije — objaviti i izvan plana. 12. TKO DA OBJAVLJUJE ARHIVSKU GRAĐU? Već sam u dva navrata spomenuo velike zahtjeve koji se postavljaju pred izdavača historijskih izvora. Ako je on dorastao, tj. ako poznaje kritiku teksta, pomoćne historijske nauke, egdotiku, metodologiju historijske kritike i način izrade naučno informativnog aparata, pa onda još i specifičnu povijesnu problematiku vezanu uz temu kojoj će izdanje biti posvećeno, nema zapreke da se prihvati izdavanja. Poželjno je da okupi sposobne suradnike. Ako je izdavač pojedinac, nije važno da li je u radnom odnosu u nekoj arhivskoj ustanovi, akademiji ili fakultetu. Pitanje se može odnositi na kolektive: akademije, historijska društva, fakultete i arhive. U našoj literaturi

14 bilo je izneseno i ovakovo mišljenje: »(.. .) arhivske ustanove moraju se orijentirati u prvom redu na sistematsko objavljivanje arhivske građe svojih fondova i svoga depoa po zaokruženim cjelinama i vremenskim periodima a tek izuzetno po tematici

... (...) arhivsku građu, tretiranu po tematici problema, treba da i nadalje izdaju naše akademije i historijski instituti, Čime će se otkloniti pogibelj užeg ili lokalnog ocjenjivanja važnosti dokumenata pri izboru građe

...«. Prvi dio ovoga zahtjeva — da arhivi izdaju građu iz svojih fondova — često se nalazi, jednako formuliran, u zapadnoevropskoj i sjevernoameričkoj literaturi, s praktički istim obrazloženjem: istraživačima treba prezentirati sve dokumente, pa će onda oni sami izabrati koji su im važni; jer ako im se neki spis uopće ne prezentira, kako da saznaju da on postoji (a u većini slučajeva se pretpostavlja da tehnički nisu u mogućnosti lično posjetiti arhiv)? Možda je A. L. svoj prijedlog zasnovao na činjenici iz prakse da naši arhivi tada nisu bili ni kadrovski ni tehnološki toliko jaki da mogu kvalitetno izvršiti tematski izbor dokumenata s jednog šireg područja, dok su akademije i naučne ustanove ipak imale za sobom dužu tradiciju u radu na izdavanju dokumenata. U ovoj radnji nije mi svrha osvrtati se na stvarni 13 Ibid., str. 100. 14 A. L. u »Arhivistu« 1960, s—

4, str. 162—164. Novije mišljenje o ulozi arhiva ,u publiciranju arhivske građe v. u članku Olge Jaćimović Arhivske publikacije u »Arhivskom pregledu«, 1969, br. 1, str. 34 — 53. Osvrće se na pitanje što treba objavljivati, zatim na nadležnosti arhiva u tom poslu (str. 39—40) i na neka pitanja iz organizacije publiciranja (str. 51—53). 137