ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 130

109. Pregled objavljenih dokumenata 110. Popis upotrijebljene arhivske građe 111. Bibliografija 112. Pregled sadržaja Prilozi i ilustracije 113. Prilozi (dodaci) 114. Ilustracije Struktura izdanja (poredak pojedinih dijelova izdanja) 115. Poredak pojedinih dijelova izdanja 116. Neke napomene o rasporedu dokumenata u izdanju Vanjski oblik i grafičko oblikovanje teksta 117. Tekstološki znaci 118. Prepisivanje originala i kolacioniranje prijepisa 119. Ostala organizacijsko-metodološka pitanja 120. Općeniti osvrt na najčešće nedostatke naših naučnih izdanja arhivske građe, štampanih poslije 1945. Plan rada Zajednice povijesnih instituta i ustanova SRH za g. 1971— 1975. predviđa izdavanje mnogih historijskih izvora. Zato u ovoj monografiji želimo iznijeti općenito ili djelomično prihvaćena pravila za izdavanje arhivske građe

1 iz razdoblja 1526—1848, i to prvenstveno one koja je pisana hrvatskim, latinskim, njemačkim i talijanskim jezikom. Nauka o izdavanju arhivske i druge rukopisne građe počinje se nazivati egdotika ili arheografija. »Egdotika« je prikladniji termin, jer »arheografija« sugerira nestručnjaku značenje »opis starine«. 1. SVRHA OVE MONOGRAFIJE. Ova rasprava treba poslužiti kao pregled današnjih dostignuća u tehnici objavljivanja historijskih izvora u svijetu, pa prema tome i kao podsjetnik — s pretenzijama na relativnu potpunost, bar u prikazu općih problema — za sve naše arhiviste koji se bave izdavanjem arhivskih dokumenata. Najveći joj je nedostatak što ne sadržava potpunije izlaganje o kritici teksta. Kritiku teksta smatram samostalnom naučnom disciplinom i ona zahtijeva posebnu obradu. Naravno da zainteresirani mogu svladati cijelu problematiku objavljivanja historijskih izvora tek vlastitim proučavanjem primjera i literature. To osobito vrijedi za pitanja koja se nameću u vezi s objavom građe na mađarskom, turskom, francuskom i grčkom jeziku; o tome će u ovoj radnji naći samo polaznu literaturu. 2. POJAM KRITIČKOG. Mislim samo na definiciju toga pojma koja izlazi iz osnovnih postavki matematičkih teorija komunikacije i informacije. Za neku se osobu može reći da kritički dešifrira i prenosi (— izdaje) neki tekst T ako je iz drugih izvora A, B, C, , za koje je doka1 U ovoj su radnji upotrijebljeni, da se izbjegne monotonija, »arhivska građa«, »historijski dokumenti«, »dokumenti«, »spisi« i »Izvori« kao sinonimi. 130