ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 116
će se B, C, D itd. Ostali njihov opis bit će kao i kod originala. Dakako da će se posebno naznačiti ako se radi o imitativnoj kopiji, o autentificiranoj kopiji ili o transumptu. Bilo bi vrlo korisno naznačiti vrijeme postanka kopije, ako je to moguće. Ako kopija potječe iz nekog zbornika, točno će se naznačiti mjesto i strana gdje je zapisana. Edicije u kojima je dokument već publiciran navest će se kronološkim redom. Kada se radi o ediciji koja se češće citira, obično se takva edicija označava kraticom ili siglom. Ipak neki smatraju da s tom praksom ne treba pretjerivati, jer se svaki dokument smatra individualnom cjelinom i njegovo cjelokupno prezentiranje mora biti na prvi pogled sasvim jasno. Osim za velike nacionalne diplomatare, kao što su Monumenta Germaniae Historica (MGH) ili Fejérov Codex Diplomaticus Hungariae (CDH), nije poželjno služiti se siglama. Faksimili dokumenta publicirani u nekoj zbirci ili zasebno navest će se na način kako se citiraju i edicije. • Literatura u kojoj se raspravlja o problematici dokumenta navest će se punim naslovom i imenom autora, a nikako siglama. Ovdje treba naglasiti da u citiranju takve literature ne treba pretjeravati, pa se neće navoditi one rasprave u kojima se dokument samo spominje. Takvo beskorisno citiranje samo opterećuje izdanje. Isto tako, kada se radi o pitanju autentičnosti navest će se sva različita mišljenja, ali ne i svi autori koji zastupaju jedno te isto mišljenje. Razumije se da će se navesti u prvom redu mišljenja onih autora koji su svojim radovima stekli reputaciju i autoritet u povijesnoj znanosti. Tekst Opće je pravilo da vanjski izgled prezentiranog teksta odražava sliku teksta u predlošku. Stoga će se tekst donijeti kontinuirano, bez alineja, osim u slučaju kad ih nalazimo u predlošku. U notarskom dokumentu s novom alinejom započet će se potpis notara. Neki smatraju da bi se mogli odvojiti osnovni dijelovi isprave: protokol, korpus i eshatokol. Međutim, to odvajanje nema svrhe. Kod izvanredno dugačkih dokumenata gdje se vrši neko nabrajanje, koje najčešće počinje s »item«, radi preglednosti dokumenta može se početi s novom alinejom. Razumije se da će se posebnom alinejom odvojiti od teksta svi naknadni dodaci, koji će, uostalom, biti tiskani kurzivom. Potpisi svjedoka, a u notarskim ispravama i potpisi egzaminatora, najčešće su odvojeni, pa će se isti raspored zadržati i u ediciji. Da bi stvorili što vjerniju predodžbu predloška, mnogi izdavači odvajaju vertikalnom crticom svaki redak. To se prakticira samo u slučaju originala i kad je riječ o dokumentima starijeg perioda. U citiranom Slovačkom kodeksu znak za takvo odvajanje jesu dvije usporedne crtice, ali se primjenjuju samo za oznaku prva tri retka. U nekim diplomama invokacija je pisana povećanim slovima, pa stoga neki izdavači, kao u MGH, ograđuju taj tekst trostrukim znakom poput 116
