ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 115

kojoj imamo vijesti u drugim dokumentima. Tako se npr., u Trpimirovoj ispravi spominje darovnica kneza Mislava, pa regest nadomješta tu izgubljenu ispravu, koja je smještena pod brojem koji odgovara pri­bližnim kronološkim podacima. U takvim će slučajevima biti korisno uklopiti u regest eventualne sačuvane tragove samog teksta isprave, što će se označiti navodnim znacima. Takav regest može biti nešto duži jer nadomješta čitavu izgubljenu ispravu. Smatramo da su ostali problemi regestiranja sasvim tehničke pri­rode i da ih svaki priređivač mora poznavati ukoliko se upušta u izda­vanje srednjovjekovne građe, pa ih stoga ovdje ne obrađujemo. Regest je najvažniji dio zaglavlja i on je ovdje obrađen kao njegov integralni dio, ali bilo je potrebno učiniti digresiju za slučaj kad regest nije dio zaglavlja, već se nalazi samostalno u jednom regestariju, tj. zbirci regesta. Notarske isprave iz notarskih imbrevijatura neće biti potrebno rege­stirati jer se podrazumijeva da su ta izdanja namijenjena stručnjacima koji će se u istraživanjima baviti samim tekstom. Naime, karakter no­tarskog instrumenta je takav da sam pravni čin najčešće i nije toliko za­nimljiv s istraživačkog gledišta koliko oni mali sitni podaci što nam ih takva građa uzgred pruža Legenda ili pregled tradicije dokumenta Ovdje moramo odmah naglasiti da se pod navedenim naslovom pod­razumijevaju razni podaci o tradiciji dokumenta, koji se odnose na njegov original, kopiju, razne prethodne edicije, faksimile i literaturu u kojoj se tretira problematika dokumenta. Ako se radi o ediciji koja sadrži stariji materijal, koji je zbog toga češće opterećen raznim problemima obrađi­vanim u raznim naučnim radnjama i prijašnjim edicijama, onda će ta legenda naći svoje mjesto odmah iza regesta. To je praksa svih izdavača velikih nacionalnih diplomatara. Međutim ako se radi o stereotipnoj građi koja nije opterećena određenom problematikom, ta će legenda biti sasvim kratka i imat će svoje mjesto iza teksta dokumenta. Ovdje ćemo prika­zati prvi slučaj, a njegovu pravu sliku nalazimo u priloženim reproduk­cijama Slovačkog i Šleskog kodeksa. Tako su postupili i izdavači I sveska našeg Diplomatičkog kodeksa, pa je razumljivo što se mjesto legende na­lazi u tom izdanju neposredno iza regesta, dok se u ostalim svescima legenda nalazi iza teksta isprave. Ako je isprava sačuvana u originalu, potrebno je dati kratak opis, u kojem treba navesti: 1. materijal (pergamena, papir, stampata), 2. dimenzije (osobito za dokumente ranog srednjeg vijeka, kao i one koji imaju posebno značenje), 3. stanje očuvanosti, 4. arhivsku signaturu (ori­ginal će se označiti s A a eventualne replike originala s Al, A2 ltd. ili A', A" itd.), 5. kratak opis pečata. Ko pi j e imaju svoju veću ili manju važnost, ovisno o tome da li je sačuvan original. O tome će ovisiti kako ćemo opisati kopije. Njihovo značenje neće nužno biti veće ako su starije, već ako daju veću garanciju za vjernost originalu. Prema tom kriteriju će biti i raspoređene. Označit 115

Next

/
Thumbnails
Contents