ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 115
kojoj imamo vijesti u drugim dokumentima. Tako se npr., u Trpimirovoj ispravi spominje darovnica kneza Mislava, pa regest nadomješta tu izgubljenu ispravu, koja je smještena pod brojem koji odgovara približnim kronološkim podacima. U takvim će slučajevima biti korisno uklopiti u regest eventualne sačuvane tragove samog teksta isprave, što će se označiti navodnim znacima. Takav regest može biti nešto duži jer nadomješta čitavu izgubljenu ispravu. Smatramo da su ostali problemi regestiranja sasvim tehničke prirode i da ih svaki priređivač mora poznavati ukoliko se upušta u izdavanje srednjovjekovne građe, pa ih stoga ovdje ne obrađujemo. Regest je najvažniji dio zaglavlja i on je ovdje obrađen kao njegov integralni dio, ali bilo je potrebno učiniti digresiju za slučaj kad regest nije dio zaglavlja, već se nalazi samostalno u jednom regestariju, tj. zbirci regesta. Notarske isprave iz notarskih imbrevijatura neće biti potrebno regestirati jer se podrazumijeva da su ta izdanja namijenjena stručnjacima koji će se u istraživanjima baviti samim tekstom. Naime, karakter notarskog instrumenta je takav da sam pravni čin najčešće i nije toliko zanimljiv s istraživačkog gledišta koliko oni mali sitni podaci što nam ih takva građa uzgred pruža Legenda ili pregled tradicije dokumenta Ovdje moramo odmah naglasiti da se pod navedenim naslovom podrazumijevaju razni podaci o tradiciji dokumenta, koji se odnose na njegov original, kopiju, razne prethodne edicije, faksimile i literaturu u kojoj se tretira problematika dokumenta. Ako se radi o ediciji koja sadrži stariji materijal, koji je zbog toga češće opterećen raznim problemima obrađivanim u raznim naučnim radnjama i prijašnjim edicijama, onda će ta legenda naći svoje mjesto odmah iza regesta. To je praksa svih izdavača velikih nacionalnih diplomatara. Međutim ako se radi o stereotipnoj građi koja nije opterećena određenom problematikom, ta će legenda biti sasvim kratka i imat će svoje mjesto iza teksta dokumenta. Ovdje ćemo prikazati prvi slučaj, a njegovu pravu sliku nalazimo u priloženim reprodukcijama Slovačkog i Šleskog kodeksa. Tako su postupili i izdavači I sveska našeg Diplomatičkog kodeksa, pa je razumljivo što se mjesto legende nalazi u tom izdanju neposredno iza regesta, dok se u ostalim svescima legenda nalazi iza teksta isprave. Ako je isprava sačuvana u originalu, potrebno je dati kratak opis, u kojem treba navesti: 1. materijal (pergamena, papir, stampata), 2. dimenzije (osobito za dokumente ranog srednjeg vijeka, kao i one koji imaju posebno značenje), 3. stanje očuvanosti, 4. arhivsku signaturu (original će se označiti s A a eventualne replike originala s Al, A2 ltd. ili A', A" itd.), 5. kratak opis pečata. Ko pi j e imaju svoju veću ili manju važnost, ovisno o tome da li je sačuvan original. O tome će ovisiti kako ćemo opisati kopije. Njihovo značenje neće nužno biti veće ako su starije, već ako daju veću garanciju za vjernost originalu. Prema tom kriteriju će biti i raspoređene. Označit 115
