ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 111

sta. Moramo naglasiti da u slučaju diplomatičkog materijala tu etapnu radnju jedva možemo primijeniti. Moći ćemo eventualno ispraviti samo ono što predstavlja očiti lapsus i besmislicu, ali ćemo to popratiti bilješkom u kritičkom aparatu uspoređujući taj dio teksta s ostalim kopijama. Ako se u nekoj kopiji nađe neki neobičan termin koji u korelaciji s ostalim dijelom teksta sasvim odgovara smislu, primijenit ćemo poznati filološki kriterij koji preporučuje da se opredijelimo upravo za takav izraz, osobito ako on nije karakterističan za frazeologiju vremena kasnijeg prepisivača. Teoretičari kritike teksta takav izraz nazivaju ledio dijficilior. To znači da od dva ili više izraza koji znače jedan te isti pojam mi prihavaćamo kao sigurniji onaj koji se rjeđe upotrebljava. Razumije se da u diplomatičkim edicijama treba u tom slučaju postupati nadasve oprezno. Nije potrebno naglašavati da će nam iskustvo ostalih priređivača edicija diplomatičke građe, kako naših, tako i inozemnih, biti korisno i u tehničkom i u proceduralnom pogledu. Pitanje indeksa je možda najteža i najsubjektivnija stvar za priređivača izdanja. U njemu se ogleda stav prema samoj materiji. Ovdje ćemo reći nekoliko riječi o samoj tehnici rada na indeksu. Natuknice ili leme mogu se bilježiti u teku koja ima abecedne oznake ili pak na kartice. Ova mi se posljednja metoda čini praktičnijom. Abecednim redom poredamo kartice svakog indeksa, tj. onog vlastitih imena, zatim zasebno stvari i eventualno drugih grupa, kao što su riječi drugih jezika itd. Neće škoditi ako ponekad i ponovimo istu karticu osobito kada se jedna natuknica vrlo često ponavlja. Kod razvrstavanja na kraju završenog posla to neće činiti nikakve poteškoće. Cesto se postavlja pitanje da li je bolje indeks sastavljati i označavati prema stranicama ili prema broju pojedinog dokumenta. Već su izdavači MGH uveli praksu da se u izdanju označavaju reci na koje se pored stranice poziva pojedina natuknica. Nije to izuzetna praksa. Nalazimo je i u citiranim novijim izdanjima Diplomatarium Dani'cum, Codex diplomaticus nec non epistolaris Silesiae i Codex diplomaticus et epistolaris Slovaciae. Nema sumnje da je to vrlo korisno za čitača edicije. Nažalost, inicijatori naših diplomatičkih izdanja nisu primijenili tu praksu. Uobičajenoj praksi pozivanja na broj stranice prigovara se zato što se takav indeks može sastaviti tek nakon drugog čitanja, odnosno nakon preloma. Iz iskustva znamo da tiskare neprestano urgiraju da se indeks sastavi što prije, jer to traži organizacija rada. Razumije se, u kratkom vremenu, pod stalnim pritiskom, nije moguće sastaviti indeks koji bi mogao zadovoljiti potrebnu preciznost. Indeks s pozivima na broj dokumenta može se sastaviti prije tiskanja. To je nesumnjivo velika prednost ovog sistema. On je primijenjen u izdanju Kotorskih spomenika i u već citiranoj ediciji Acta Albaniae Veneta. Ovom se sistemu prigovara to što pojedini dokumenti znaju iznositi i po više strana pa je u tom slučaju korištenje indeksom nešto teže. Međutim, ipak se može reći da broj takvih dugih dokumenata nije velik, dapače češći je slučaj da na istoj tiskanoj strani mogu biti i po dva dokumenta. Nema sumnje da ovaj sistem ima svoje prednosti, jer omogućuje da se indeks sastavlja smireno i bez žurbe. Međutim, poznato je da su indeksi svih naših akademskih edicija osim Kotorskih spomenika sastavljeni prema stranicama, pa stoga u daljim svescima ovih serija treba primijeniti isti sistem zbog ujednačenosti cjelokupnog izdanja. 111