ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 108
bude tome posvetio, morat će prelistati prije svega notarski materijal, a osobito testamente i inventare građana. U zasebnim ispravama jedva će se naći sličan materijal, jer je poznato da su se uglavnom čuvale isprave posjedovnog karaktera, dok su isprave s raznim ugovorima majstora i naručioca u stvari imale privremenu praktičnu vrijednost, pa ih zato danas više ne posjedujemo. Ovdje je prilika da se ukaže na činjenicu da će u najskorije vrijeme biti malo povjesničara umjetnosti koji će biti kadri čitati naše srednjovjekovne dokumente, pa će prema tome daljnje proučavanje tog perioda razvoja naše umjetnosti biti prepušteno u najbolju ruku diletantima i to zato što je latinska paleografija praktički eliminirana s katedre povijesti umjetnosti. Drugi primjer tematske edicije predstavljaju Dokumenti za povijest ribarstva na istočnoj obali Jadranskog mora — Otoci Vis i Hvar, koju je priredio Grga Novak. 34 Edicije ove vrste može prirediti samo onaj tko dobro poznaje arhivske fondove, ali ne isključivo na temelju inventara, već izravnim uvidom u sam materijal stečenim dugogodišnjim radom u arhivima. Nije potrebno naglašavati da će svaki dokument biti popraćen svim podacima koje zahtijeva moderna egdotika, a koji su već više puta navedeni. 3. Treću skupinu sačinjavaju edicije priređene po provenijenciji ili po fondovima. To će biti u prvom redu dokumenti obiteljskih arhiva i crkvenih institucija. 4. U četvrtu skupinu ubrajamo edicije dokumenata proizašlih iz naših legislativnih institucija u srednjem vijeku. Tu u prvom redu mislim na zaključke Hrvatskog sabora kao i na odluke vijeća naših srednjovjekovnih gradova. Već je istaknuto značenje zapisnika Velikog vijeća Splita iz 1352—1359. godine, kojih nastavci nažalost nisu sačuvani. Ovaj i sličan materijal rasporedit će se kronološki prema datumu koji nosi svaka pojedina sjednica. Razumije se da će svaka sjednica imati svoj broj. Kako se uvodne formule ponavljaju, možda bi bilo korisno radi uštede prostora donijeti ih u skraćenom obliku, tj. trebalo bi donijeti samo početne riječi, iz kojih će se razabrati da je ostatak formule izostavljen. Razumije se da će se u tom slučaju prvi put donijeti čitav tekst te uvodne formule. Međutim, izostavljanjem tog kratkog teksta nećemo mnogo dobiti na prostoru, a u stvari osakatit ćemo jednu cjelinu. U vezi s predmetom o kojem se na sjednici raspravlja ponekad se uklapaju u tekst zapisnika pojedine notarske isprave koje imaju vezu s predmetom. Dakako, bit će potrebno da se njihov tekst vidljivo izdvoji iz ostalog teksta, kako je to učinjeno i u samom predlošku. Uopće, bit će vrlo korisno primijeniti ovaj princip i u drugim izdanjima građe, da bi sama edicija dala vanjsku sliku predloška. I u zapisnicima gradskih vijeća nalazimo marginalnu bilješku u vezi s tematikom rasprave. Nju treba donijeti u lijevom uglu izdvojenu od teksta i tiskanu masnim slovima. To vrijedi i za marginalne bilješke notarskih imbrevijatura. 5. U petu skupinu edicija spadaju notarske imbrevijature. Teško je naći građu koja bi u svojoj cjelini sadržavala toliko bogatstvo raznolikih podataka kao što je ova. Uostalom, publicirana notarska građa Kotora, Dubrovnika, Lastova, Trogira, Šibenika, Zadra, Paga i Rijeke to snažno u »Građa za gospodarsku povijest Hrvatske«, knj. 4, Zagreb 1952. 108
