ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 106
nika sjednica gradskih vijeća, kartulari i katastici. Sve su to izvori koji po svom sadržaju duboko zadiru u svakidašnji život naše prošlosti te stoga predstavljaju nenadoknadivo bogatstvo koje nam služi da proširimo spoznaju stvarnog života, njegov ritam, sudjelovanje pojedinaca i masa u zbivanjima, čitajući te izvore, pred našim se očima otvara živa slika s čitavom galerijom osoba koje susrećemo u velikom broju dokumenata. Ti nam izvori govore sami po sebi te u više slučajeva i nije potrebna neka druga slika stvorena perom historičara naših dana. Treba čitati notarske knjige Kotora, Dubrovnika, Splita, Trogira, Zadra, Rijeke itd., pa da se uoči prava slika ovih naših bujnih srednjovjekovnih gradova. Treba čitati sačuvane zapisnike sjednica Velikog vijeća Splita iz 1352—1359. godine da se vidi živa politička aktivnost na vanjskom i unutrašnjem planu u burno doba neposredno prije i poslije Zadarskog mira 1358. Tu se jasno razabire antinomija klasnih interesa srednjovjekovnog Splita, kao što će nam to u slučaju drugih naših gradova pokazati isti ili slični dokumenti. Time sam htio istaći značenje diplomatičke građe, kojoj u redoslijedu objavljivanja ubuduće treba svakako pokloniti daleko više pažnje. Da bismo tom poslu pristupili spremno, potrebno je prije svega stvoriti potreban kadar stručnjaka s habitualnim znanjem paleografije i latinskog jezika (u drugim slučajevima talijanskog jezika). Takvog se posla može prihvatiti pojedinac, ali to svakako mora biti u sklopu planova institucija: arhiva ili povijesnih instituta. Ako se radi o dokumentima iz jednog fonda ili pak iz jednog arhiva, priređivač takve građe ispitat će najprije kronološki redoslijed. Jedan kratak repertorij dat će mu pregled nad cjelokupnom građom. Još bolji pregled dat će regesti, koji se mogu publicirati prije samog izdanja ako takva zbirka ima šire značenje. Svaka edicija determinirana je prostorom i vremenom. To znači da unaprijed treba odrediti teritorijalni opseg (ambitus) koji će pokrivati, određena građa kao i njen kronološki okvir (limites). Ako se radi o novozapočetoj seriji, onda priređivač mora po uvjerljivom i opravdanom kriteriju odrediti taj opseg. Ako se radi o jednoj homogenoj cjelini, kao što su protokoli notarskih imbrevijatura, tada će ti sami svesci odrediti te granice. Kod zapisnika sjednica gradskih vijeća trebat će odrediti gornju vremensku granicu u skladu sa samim svescima. Cjelokupni materijal označit će se brojevima, i to prema datumu svake pojedine sjednice vijeća, često se u zapise pojedine sjednice uklapaju pojedine isprave koje su U vezi s predmetom sjednice, pa stoga takvu ispravu treba donijeti pod istim brojem, ali odvojeno od ostalog teksta, tako da čitaču bude odmah uočljivo o čemu se radi. Marginalne bilješke o predmetu sjednice treba izdvojiti iz teksta i postaviti ga u gornji lijevi ugao kao u originalu. Općenito treba nastojati da okvir teksta bude formalno tako prezentiran kao u originalu. Ako se radi o građi koja je u literaturi već bila nekako tretirana, priređivač će se morati s njom upoznati. Isto će tako nastojati da sazna što više podataka o ličnosti notara, ukoliko se radi o izdanju notarskih imbrevijatura. Ispitat će kojoj arhivskoj skupini notarskih zapisa pripada materijal koji kani objaviti (instrumenta, testamenta, incantus, extraordinaria itd.). Ako s dotičnim izdanjem započinje nova serija, bit će vrlo korisno proučiti historijat kancelarije, koji će onda biti prikazan u uvodu. 106
