ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 33
6. [1941] 1 ., lipanj [Zagreb] 2 Obavještenje Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske br.l o najnovijim zbivanjima u Hrvatskoj, o potrebi borbe radnika protiv odlaženja na rad u Njemačku i pozivu u borbu protiv okupatora i domaćih izdajica 3 OBAVJEŠTENJE CENTRALNOG KOMITETA KOMUNISTIČKE PARTIJE HRVATSKE. Broj 1. Sredinom lipnja. U zadnjih su se mjesec dana kod nas odigrali događaji koji još više uvjeravaju da Hrvatska nije nikakva nezavisna država, već da je Hrvatska porobljena, izrabljena i opljačkana zemlja, porobljena od njemačkih i talijanskih osvajača, zakletih neprijatelja hrvatskog naroda. Pokazalo se jasno ono, što je Komunistička partija Hrvatske govorila u svom proglasu: Pavelić i ostala frankovačka gospoda su samo lutke u rukama tuđih osvajača, njihove vjerne sluge. Proglašen je i neki talijanski plemić za kralja Hrvatske; Dalmacija je predata u ruke Italiji; talijanska vojska ostaje u Hrvatskoj, seljacima se rekvirira hrana, glad i skupoća rastu, teror je sve zvjerskiji, radnici se otpuštaju iz tvornica i gone u Njemačku. Narod je primio s najvećim ogorčenjem talijanskog kralja i pripojenje skoro cijele Dalmacije Italiji. Mnoge su Ustaše razočarano ostavili Pavelića. Doglavnici i bezglavnici su hteli opravdati tu sramotu tako, da su ustvrdili da je to tobož »žrtva za nacionalno oslobođenje«, da je to tobož »realna« politika i taktika, jer da Pavelić »zna šta radi«. Ali, nije li Maček htio uvijek opravdati svoje izdajstvo tobožnjom »realnom« politikom prema Beogradu, kao i Pavelić prema Rimu? Druga je teška pojava slanje hrvatskih radnika u Njemačku. Šta čeka njih? Njemačka nema dovoljno hrane ni za sebe. Rat guta sve, a stvara se malo. Radnicima obećavaju oko bruto 6 Maraka. Od toga 2,20 ide za razne fondove, 1,80 za stan i hranu (vrlo mršavu pored iscrpnog rada). Ostaju 2 Marke, koje se još moraju potrošiti na hranu, ako radnik neće da crkne od gladi. No hrana se vrlo teško dobij a van određene količine i vrlo skupo. Radnici stanuju u barakama, ili starim zgradama pod kasarnskom disciplinom. Bez dozvole ne smiju ići u grad. 80 naših radnica, kućnih pomoćnica, strpano je u koncen. logore, jer su se bunile protiv prevara. U Hrvatskoj im je naime ugovorom utvrđena velika plaća, a u Njemačkoj su im plaćali manje. Najzad strane radnike šalju u Njemačkoj u mjesta, koja su najviše izložena bombardiranju, a skloništa za strane radnike nema. Naše radnike u Njemačkoj čeka glad, ropstvo i smrt. Tko je kriv za ovo? Krivi su njemački vlastodršci i njihove sluge u Hrvatskoj ! HRVATSKI RADNICI TREBAJU DA VODE ODLUČNU BORBU PROTIV OBILAŽENJA U NJEMAČKU. Mnogi ne idu jer znaju kako je. — Ali, ako se već desi, da neki radnici ipak nasjednu, treba reći, kako da se tamo zajednički bore za svoja prava i za kruh. Svjesni radnici trebaju da idu među radnike koje verbuju za Njemačku i da im razjasne što ih čeka. g Arhivski vjesnik 33
