ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 34

Radnici se trebaju boriti za to, da tu u Hrvatskoj, dobiju posla. Nitko ne smije biti otpušten iz tvornice. Ta je borba protiv otpuštanja danas od životne važnosti za hrvatsko radništvo. Ili će ono biti razbijeno i oslabljeno za borbu, ili će izdržati navalu i ostati okupljeno u svojim tvornicama, na svom tlu, gdje najbolje može voditi borbu za bolji život. Treće zlo koje je donijela tuđinska vlast Hrvatskoj jeste, nestašica, skupoća i glad. Pošto su osvajači sve vidljivo opljačkali i pojeli, sada je vlada naredila, da se seljacima oduzme zadnji ostatak hrane. I to se dobrim dijelom odvlači u Njemačku i Italiju (na pr. u Zagreb je prije neki dan stiglo 50 vagona žita, od toga je 47 poslato u Njemačku.) Većina je seljaka već sada bez žita. Ako se još rekvirira, na selu će nastati nezapamćena glad. U Dalmaciji i Bosni već sada ljudi umiru od gladi. — Seljaci! Dajte otpora rekviziciji! Ne dajte da vam se otme zadnji komadić kruha i da umirete od gladi samo zato, da bi njemačka i talijanska gospoda i dalje mogla voditi rat za svoje bogataške interese! Stvarajte po selima odbore za prehranu, sastavljene od radnih i poštenih seljaka. Ti odbori već postoje u nekim selima. Njih su stvorili sami seljaci. Oni skupljaju suvišak od onih seljaka, koji imaju preko količine određeno po vladi i dijele to žito onim seljacima kojima prijeti glad, s time da poslije žetve vrate to žito. RADNICI, GRAĐANI, ŽENE!! Vodite odlučnu borbu protiv skupoće! Na tržištima, pred prodavaonicama, na ulici, u vlaku, svugdje protestirajte glasno protiv odvlačenja hrane iz Hrvatske. Nemojte dozvoliti na mjestima gdje se vrši prodaja da dođe do međusobne svađe kupaca. Gospoda i hoće, da se narod međusobno svađa i da zaboravi na glavne krivce: na tuđe osvajače i njihove sluge u Hrvatskoj. Nemojte svu krivicu bacati na sitne obrtnike i trgovce, koji isto teško žive. Nemojte strahovati da glasno prosvjedujete. 99% ljudi će se saglasiti s vama. Samo se odlučnom borbom može spriječiti da narod ne umire od gladi. Nezadovoljstvo protiv frankovačke gospode postaje sve vidljivije. Njemci se trude da iskoriste to za svoje svrhe i organiziraju pomoću nekih lumpova svoju »nacionalsocijalističku stranku rada«. Njemačka i talijanska gospoda se tuku podmuklo i zagrižljivo oko plijena. Njemački plaćenici (»nacionalsocijalisti« napadaju talijanske plaćenike (Pavelića i kompaniju). Oni govore, da je kod nas glad i bijeda zato, što nema nacionalsocijalizma i da bi pod Hitlerom bilo bolje. Zar nije Hitlerova vojska stvorila tu bijedu u Hrvatskoj? Nijesu li baš njemački osvajači opljačkali namirnice? Zar nijesu oni počeli strijeljati Srbe? Zar nijesu oni naredili, da se otpuštaju radnici, da bi se slali u Njemačku? Jesu! Zato komunisti pozivaju sve poštene radnike i seljake da vode odlučnu borbu protiv nacionalsocijalističkih prevara. Neke vođe HSS (osobito zaštita) pomažu nacionalsocijaliste. Oni lažu, da to rade tobože iz »taktičkih« razloga, da bi se narod tobože pomoću Njemaca oslobodio Pavelića i Talijana. Po čemu je njemačka čizma bolja od talijanske? To je kao da pitate ribu, volije više da bude pečena na masti, ili na ulju. Narod neće ni jednog tuđeg gospodara, već kruh i slobodu. Nacionalsocijalisti bi trebali da budu nove lutke u rukama tuđinaca, ako bi narodno nezadovoljstvo toliko poraslo, da bi Pavelić morao da se makne. Agenti Engleske, dio vođa HSS-a, hoće isto da iskoriste narodno nezadovoljstvo za svoje gospodske svrhe. Oni pričaju, da će skoro nastati rasulo u njemačkoj vojsci i da će opet oni doći na vlast. Oni se potajno i organiziraju. Ail je varava nada tih sitnih lopova. Kad već dođe do rasula na 34