ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 320
Sastanak održan 21—22. X 1971. u Šibeniku bio je prvi širi sastanak na kojemu su sudjelovali i predstavnici službe zaštite spomenika kulture, lučkih kapetanija, carinarnica, službe javne sigurnosti, turističkih društava, inspekcijskih organa i društava prijatelja starina. Svi ovi su na sastanku, koji je imao radni karakter, iznosili svoja iskustva i zapažanja, teškoće, kritičke osvrte, prijedloge i sugestije. U toku izlaganja i diskusije izneseno je: — da postoji realna opasnost da mnogi kulturno-povjesni spomenici budu opustošeni, a posljedica bi bila neprocjenjivi gubitak za našu kulturu i nauku, — potreba da se svi zaduženi i zainteresirani organi, ustanove i organizacije što aktivnije uključe u akcije i nastojanja usmjerene na zaštitu spomeničkog naslijeđa, — da zaštita spomenika kulture nije dužnost samo stručnih, »resorskih«, ustanova nego problem kojim se mora svaki baviti u okviru svoje nadležnosti i ovlaštenja, te poduzimati zajedničke akcije, pružajući si međusobno podršku i-pomoć, — da je potrebno provesti što potpuniju evidenciju predmeta spomeničke vrijednosti, — da je potrebno pristupiti ozbiljnijim rješavanjima problema kadrovske i materijalne prirode u službama zaštite, — potreba sustavnog praćenja negativnih i štetnih pojava u odnosu na spomenike kulture, — da je broj podnesenih prijava protiv počinitelja malen prema broju poznatih počinitelja djela, —' u presuđenim slučajevima izricane su dosta niske zatvorske i blage novčane kazne, pretežno uvjetne, — protiv blagih presuda najčešće nisu ulagane žalbe, — da su spomenici kulture slabije krivično pravno zaštićeni, nego druge obične stvari, — da zakonom treba drugačije i jasnije regulirati obaveze društveno političke zajednice u pogledu izvanrednih troškova oko održavanja, popravka i konzerviranja spomenika, te u pogledu nagrade poštenom nalazniku spomeničkog predmeta, — da propise o zaštiti spomenika kulture treba dopuniti, jasno precizirati i otkloniti kolizije koje u propisima danas postoje, — da bi bilo korisno izdati zbirku propisa kojima se regulira zaštita spomenika kulture, a koji se danas nalaze u različitim zakonima, — da treba što više poduzimati mjere i radnje preventivnog karaktera i otkrivati što više počinitelja, što je za zaštitu efikasnije od samog propisivanja visokih kazni, — da je potrebno kontrolirati da li se izdane dozvole (za kretanje i akcije m moru i dr.) koriste na način i u svrhu za koju su izdane, te da li se izdana rješenja izvršavaju, — potrebno je korištenjem sredstava javnih informacija što više poraditi na podizanju opće svijesti o vrijednosti spomenika kulture, kako za nauku i kulturu, tako i za turizam, kao važnu granu privrede; posebno apelirati na štampu da se u ovomu pogledu više angažira na adekvatan način, 320
