ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 317

Poslije kraće pauze je ing. Natalia Dragbici, rukovodilac istraživačkog i restauratorskog laboratorija Generalne direkcije arhiva Rumunjske, održala referat o rezultatima rada u tom laboratoriju. Istovremeno me je rukovodilac laboratorija za reprografiju i restauriranje Instituta za povijest partije, Samuel Jakab, pozvao da izvan zvaničnog programa posjetim ovaj laboratorij. Kako sam već prije posjetila laboratorij za restauraciju Generalne direkcije arhiva Rumunije i upoznala se sa metodama rada u tom laboratoriju, to nisam prisustvovala ovom predavanju. (Laboratorij za restauraciju Generalne direkcije arhiva Rumunije ima dva inženjera kemije i jednog biologa, dva tehničara i četiri preparatora (ne uračunavajući personal knjigovežnice, koja ne ulazi u sastav laboratorija za restauraciju). Sam laboratorij nalazi se u vrlo dobrim i prostranim prostorijama te je opremljen svim potrebnim inventarom kako za kemijska, fizikalna i biološka ispitivanja tako i za praktičan rad. Noviji odnosno jako oštećeni dokumenti restauriraju se laminacijom sa polietilenom i japanskim papirom na Impregnatoru proizvedenom u zagrebačkom poduzeću »Strojotehna«, a stariji i manje oštećeni dokumenti restauriraju se klasičnim postupcima. Posebna pažnja posvećuje se restauriranju isprava na pergameni. Isprašivanje i suho čišćenje dokumenata vrši se u posebnoj komori vlastite konstrukcije. Laboratorij surađuje sa brojnim naučnim institutima.) U institutu za povijest partije nalaze se većinom dokumenti relativno novijeg* datuma kao i velika količina novina. Upravo zbog toga se za restauriranje pretežno koristi metoda laminacije sa polietilenom i japanskim papirom na Impregnatoru proizvedenom u zagrebačkom poduzeću »Strojotehna«. Stroj je nešto prerađen, tako da je rad na njemu u neku ruku pojednostavnjen. U ovom Institutu se veći broj dokumenata koji se odnose na isti predmet uvezuju u sveske — mape, kako bi se izbjegla mogućnost da se dokumenti zametnu ili da im se poremeti redosljed (na pr. u čitaonici). Mape su standardnog formata i izgleda, pa je time čuvanje i manipulacija znatno olakšana. U laboratoriju su rađene vrlo interesantne snimke presjeka papira laminiranih polietilenom (snimke presjeka izrađene su pomoću mikroskopa). Ove snimke vrlo uvjerljivo dokazuju da polietilen ne prodire duboko u strukturu papira, nego samo u površinski dio, a najvećim dijelom ostaje na površini čineći tako zaštitni sloj. Rukovodioca laboratorija je posebno zainteresirala naša metoda delaminacije, tj. skidanje polietilenske folije sa laminiranog dokumenta, jer se općenito smatra da je delaminacija dokumenata laminiranih polietilenom dosta teško izvediva. Referat O. Müllera, rukovodioca laboratorija za restauraciju Univerzitetske biblioteke ù Jeni, o načinu restauriranja dokumenata cijepanjem (Der Jenaer Papierspaltverfahren), koji je bio predviđen programom, nije nažalost održan jer autor nije mogao prisustvovati sastanku. U petak 10. rujna prije podne u predavaonici Muzeja za primijenjene umjetnosti Mađarske, učesnike sastanka pozdravio je Generalni direktor Muzeja Dr. Radocsay Denes, a zatim je Dr. Eva Sz. Koroknay, konzervator ovog Muzeja, održala izuzetno interesantno predavanje o suradnji naučnih radnika i restauratora, u ovom slučaju osobito prilikom uvezivanja i preu vezivan ja starih knjiga. Posebno je istaknula da knjiga osim po samom sadržaju, može predstavljati vrlo značajni kulturno-historijski spomenik i svojim vanjskim izgledom. Stoga je osobito važno da se prilikom preu vezivan ja knjiga nastoje sačuvati karakteristike starog uveza. U slučaju da to nije moguće, mora se sastaviti detaljna dokumentacija sa odgovarajućim fotografijama, a po mogućnosti treba sačuvati stari uvez, barem kao prilog novouvezanoj knjizi. U toku pauze učesnici su razgledali vrlo interesantnu prigodnu izložbu o načinu restauriranja knjiga, uveza i predmeta od kože, priređenu u zidnim vitrinama u 317