ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 281

i smjestiti u odgovarajuću grupu u okviru obiteljskog arhiva druge obitelji, da bi tako činili jednu jedinstvenu cjelinu. Petu grupu činila bi miscellanea, u koju ćemo svrstati spise koji ne ulaze u nijednu od gornjih serija. U stručnoj se literaturi preporučuje da ova grupa bude što manja, jer svaki dokumenat koji nije našao mjesto u jednoj od predviđenih grupa, a mogao bi tamo spadati, gubi na vrijednosti, a time gubi i cijeli fond na zaokruženosti. U šestu grupu smjestit ćemo zbirku. Bitna razlika između zbirke i fonda je u tome što se zbirka ne sastoji od spisa nastalih iz organiziranog rada pravnog ili fizičkog lica, nego sadrži skup dokumenata različitih provenijencija sakupljenih intencijom jedne ili više ličnosti, bilo na osnovu sadržaja ili vanjskih karakteristika, ili pak bez ikakve unutrašnje ili vanjske veze. H. O. Meissner u svom članku o privatnim arhivalijama i privatnim arhivima, diferencira zbirku »Sammelgut« od fonda »Archivgut«, »Registraturgut« i kaže da zbirci fale osnovne registra turne karakteristike koje može imati fond. U smislu provenijencije zbirka nije dio obiteljskog arhiva, ali pošto su nju skupili članovi obitelji, ona odražava jedan vid njihove intelektualne aktivnosti, kulturu obitelji, kao što i Casanova naglašava. Time zbirka ulazi u okvir odnosnog obiteljskog arhiva u širem smislu riječi, te dopunjava sliku obitelji. Osim čisto obiteljske građe i zbirke rekli smo da u arhivima značajnih obitelji vrlo često nalazimo građu koja je nastala u javnim institucijama, bilo državnim ili crkvenim, bankama, društvenim organizacijama, itd., u kojima su pojedini članovi obitelji bili funkcioneri. Oni su radi rješavanja radnih problema građu donosili kući, a stariju vjerojatno i radi ostvarivanja svojih prava. Građa je kod njih ostala i tokom vremena priključena je obiteljskom arhivu. To je vrlo česti slučaj ne samo kod nas nego i u svijetu.

2 Tu ćemo građu grupirati prema ustanovama u kojima je nastala. Ukoliko arhivska institucija koja čuva dotični obiteljski arhiv, čuva i arhiv te institucije priključit ćemo mu i ovaj dio građe, a fragmente građe ostalih arhiva poredat ćemo abecednim redom po ustanovama i možemo ih priključiti kao aneks obiteljskom arhivu. Rekli smo da u petu podgrupu prve grupe predviđamo lične spise članova obitelji. Oni bi ovako sređeni činili lične arhive u okviru obiteljskog arhiva. Rekli smo da isti prijedlog daje i Samaran. Tog rasporeda držala se i francuska arhivistkinja Suzanne d'Huart u inventaru bogatog arhiva obitelji Rohan-Boillon.

3 Bez obzira da li se sačuvao veći ili manji broj spisa jedne ličnosti: korespondencije, parničnih spisa, bilježaka dnevnika s ratišta, sve je to ona grupirala u arhiv odnosnog lica. U svom članku o obiteljskim i ličnim arhivima i zbirkama Smili ka Đurić kaže da je obiteljski arhiv prirodni nastavak ličnog arhiva. To ie točno, ali šta više on sadrži i cijeli skup ličnih arhiva sa zajedničkim poslovima i akcijama, koje su kontinuirano tekle kroz više generacija, sa zajedničkim materijalnim interesima, itd. Međutim pojedine akcije i 1 Vidi: B. Stulli, O pravnom režimu korištenja arhivske građe, Arhivski vjesnik IX, Zagreb 1967, str. 139—143 i Danica Božić-Bužančic — pripremila — Inventar arhiva Stare splitske općine, Split 1969. bilješka 7. s Archives Rohan — Bouillon. Inventaire par Suzanne d'Huart, Paris 1970. 281