ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 282

afiniteti i društveni rad bili su individualni i u njima je djelovala samo jedna ličnost, skoro ili potpuno nepovezano s ostalim članovima obitelji. Stoga je potrebno tu građu i vezati uz dotičnu ličnost, jer će ona tek tako biti na svom pravom mjestu. Ukoliko bi se pojedini dijelovi promatrali odijeljeno ne bi u pravom svjetlu pokazali aktivnost, sposobnost i rad jednog lica, koje je u krajnjoj liniji bilo ipak član obitelji iz koje je niklo i kojoj je nešto doprinijelo, odnosno oduzelo, već prema svojim pozitivnim ili negativnim aktivnostima i svojstvima. I za raspored građe ličnih arhiva ima u svjetskoj literaturi nekoliko prijedloga. Ovdje bi spomenuli dva: njemačkog arhiviste H. O. Meissnera i ruskog Novikova. Meissner predlaže podjelu na tri osnovne grupe, od kojih svaka obuhvaća više podgrupa: Prva grupa sadržavala bi lične spise podijeljene na personalne dokumente, autobiografski materijal i materijal o imovinskim i privrednim odnosima. U drugu grupu spadao bi materijal koji je nastao u vezi sa zvanjem dotične ličnosti: spisi iz stvaralačkog rada, bilješke i predradnje, te privatni predspisi. U treću grupu spadala bi izlazna i ulazna korespondencija, podijeljena na poslovnu korespondenciju nastalu iz odnosa u poslovnom svijetu, a kod vođenja privatnih poslova ( pisma i povelje u obliku knjige), te privatnu korespondenciju. Novikov dijeli građu samo na grupe. U prvu bi grupu došli lični dokumenti tvorca fonda u užem smislu riječi, zapravo biografska građa. U drugoj bi bili dokumenti službene i društvene djelatnosti, u trećoj dokumenti o stvaralačkoj djelatnosti, u četvrtoj lična korespondencija, u petoj arhivska građa o tvorcu fonda, u šestoj imovinski spisi, u sedmoj arhivska građa rodbine i u osmoj ilustrativni, slikarski i drugi materijal. Na osnovu našeg iskustva za sređivanje ličnih arhiva u okviru obiteljskog prihvatljiviji bi bio prijedlog Novikova, s tim da se izvrše neke preinake. Po potrebi mogle bi se pojedine grupe razraditi na podgrupe, šesta grupa imovinski spisi bi otpala. Imovina je skoro uvijek zajednička. Građa o rodbini također je zajednička, jedino ukoliko bi se eventualno radilo o rodbini po tazbinstvu, s kojom je jedino taj član obitelji održavao kontakte. I ovdje kod sređivanja dolazi provenijencija na prvom mjestu ukoliko je raspored sačuvan, a naročito ako je učinjen od samog stvaraoca građe, i ako je taj čovjek bio erudita, ili barem čovjek koji je svoje lične spise i svoje poslovanje uredno vodio. Svi prijedlozi za raspored bilo obiteljskih, bilo ličnih arhiva o kojima je bila riječ, kao i svi uopće ne mogu i ne smiju biti pravilo za svaki arhiv. Oni nam mogu poslužiti jedino kao okosnica, jer sam fond diktira raspored grade. Raspored je samo onda dobar ako odgovara sadržaju fonda i čuva jedinstvo materijala. Samo takav raspored može dati pravu sliku obitelji i samo u takvom rasporedu može sva građa doći do punog izražaja. Osim toga sve ove šeme dolaze samo za bogate arhive. Ako su sačuvani samo fragmenti, onda ćemo stvoriti samo one 282