ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 266

neobrađenu zemlju, pa je opat Damjan primoran olakšicama poći ususret čovjeku koji je pristao da privede kulturi njegovu neobrađenu zemlju. God. 1305 izdaje samostan ponovo zemlje na Telašćici, ovaj put sinu svog bravara.

138 Ivan ima pravo zemlju »imati, držati, obrađivati, iskorištavati i uživati« deset godina ili, kako se u ugovoru kaže, »deset žetvi«.

140 Međutim, »aff

ictus, census siue pensio« nije više polovica priroda, nego kao i kod obrovičkih kmetova utvrđena količina žita. Ivan je dužan dovesti svake godine do samostana 25 modija pšenice i 30 modija ječma.

141 Šteta što nam nije poznata veličina samostanskog posjeda na Telašćici, jer bismo mogli bar približno izračunati koliko je spomenuto podavanje u dijelu priroda opterećivalo Ivanovo gospodarstvo. Za razliku od predstojnice samostana sv. Marije, opat sv. Krševana ne smije Ivanu u roku od ugovorenih 10 godina oduzeti zemlju, ali i obrnuto, ni »ti Ivane —• kaže se u ugovoru — sa svojim nasljednicima i baštinicima ne smiješ napustiti samu rečenu zemlju«. Ona strana koja bi u rečenoj točci prekršila ugovor, plaća onoj koja se drži obaveze 100 libara globe.

142 Postojala je bez sumnje i s jedne i s druge strane želja da se ugovor ne prekrši u dogovorenom roku. Samostanu je očito više stalo do kmeta, nego njemu do samostanske zemlje, jer opat dopušta da Ivan »krči, ore i čisti« samostansku zemlju,

143 ali od nje, koliko se iz ugovora može razabrati, nije dužan davati nikakva podavanja. Samostan ga jedino obavezuje da sve obrađene površine preda u ruke opata kad napušta (nakon isteka roka) samostanski posjed. Ovaj dodatak ugovoru dokazom je da je radne snage malo i da samostan ima dosta zapuštene zemlje koju rado daje svojim kmetovima da je privedu kulturi. Šteta što je pitanje »darova« u ovom ugovoru riješeno »po običaju našega samostana«.

144 Zato, na žalost, ne znamo što su početkom XIV. st. kmetovi na posjedima samostana sv. Krševana morali davati uime daTO Bravar je vlastelinov ili gospodarev pastir kojemu on povjerava na čuvanje »velike« ili »male« životinje. 140 CD VIII, str. 108, g. 1305. »quod ämodo usque ad decern intégras messiones decern annorum completorum primitus futurorum totam ipsam terram predictam habere, tenere, laborare, vsufructuare et gaudere valeas ad omnem tuam tuorumque heredum et successorum vtilitatem et uoluntatem totumque tuorumque heredum et successorum commodum et profectum«. 141 »Pro cuius terre predicte affictu, censu siue pensione, tu dictus Johannes cum heredibus et successoribus tuis nobis nostrisque successoribus

... dare, deliberare et assignare tenearis hie in Jadra singulis messionibus siue annis in festo assumpcionis beate Marie virginis mensis augusti vsque ad predictum terminum completum modios boni grani viginti quinque et modios boni ordi triginta conductos annuatim tuis expensis in dictum monasterium nostrum sub pena dupli tocius bladi predicti pro quolibet termino expensarum omnium que fièrent hac de causa«. 142 »Et totam terram nos memoratus abbas cum fratribus monachis et successoribus nostris a te dicto Johanne tuisque heredibus et successoribus prius dicto termino non çompleto minime auf erre valeamus; nec tu Johannes cum heredibus et successoribus tuis ipsam terram predictam e converso relinqueré valeas sub pena soluendi a parte que contrauenerit parti alteri nostrum predicta omnia ac singula predictorum sie rata ac firma obseruanti, libras Venecie paruas centum super se et omnibus bonis suis«. »verum tarnen sciendum est, quod omnem illam terram boscosam, quam infra dictos confines nostri monasterii predicti et infra predictum terminum per te tuosque heredes et successores disboscaueris, arraueris et mundaueris, libère ac precise cum heredibus et successoribus tuis dimittes in fine termini predicti prefato monasterio nostro perpetuo possidendam«. 144 »dando per te tuos heredes et successores nobis nostrisque successoribus ac monasterio nostro tria exenia annuatim iuxta consuetudinem nostri monasterii pretaxati«. 266