ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 267

rova. Nekadašnja obavezna dioba plodova na polovicu između zakupnika i samostana ostaje u ovom ugovoru samo kod podavanja voća.

145 Prema tome, Ivan je kao i obrovački kmetovi podložnik koji sjedi na samostanskoj zemlji. Ni on kao ni spomenuti kmetovi ne daje tlaku, jer samostan sv. Krševana nema alodijalne zemlje na Telašćici. Ipak, on je u dogovorenom roku čvrsto vezan za samostansku zemlju, premda je ta vezanost za zemlju dobrovoljna. Zato i on traži u ugovoru obećanje od samostana da ga neće baciti sa svoje zemlje. To je s obzirom na napuštanje zemlje drugačiji odnos nego na posjedima sv. Marije, a nastao je vjerojatno stoga što je Ivan sklopio relativno povoljan ugovor koji je donosio koristi i njemu i samostanu. Vezanost kmeta za zemlju koju obrađuje postaje u dalmatinskom kolonatu jedna od najbitnijih karakteristika. Samo u vrlo rijetkim slučajevima vlasnik zemlje će pristati da se kmet iseli s njegove zemlje. Nekako u isto vrijeme kad je samostan sv. Marije utvrđivao u notarskom instrumentu položaj svojih kmetova u Obrovici. naseljavao je i zadarski patricij Miha Matafar svoju zemlju u Trešću.

148 Njegov budući kmet — koji je prije toga bio kmet zadarske porodice Bogde — izjavljuje pred notarom da se svojevoljno obavezuje »stajati i ostati s kućom pet punih idućih godina« u Matafarevu »selu« onako kako stoje i drugi kmetovi istoga sela«.

147 Da je to značilo da se neće micati s Matafareve zemlje vidi se po nastavku obećanja: Marko će se iseliti sa zemlje samo u onom slučaju ako bi netko u međuvremenu opljačkao selo i ako bi i drugi kmetovi bježali napustivši zemlju.

148 Miha Matafar se kao vlasnik zemlje obavezuje da će novom nasljedniku predati ždrijeb zemlje koji neka drži onako kako to čine i ostali kmetovi. Dopušta mu, nadalje, da od općinske zemlje, točnije šume iskrči jedan gonjaj koji smije čitavo vrijeme iskorištavati samo za sebe.

149 Budući da je Marko novi naseljenik ili kolonist na Matafarovoj zemlji, Matafar će mu pomoći pri gradnji stana ili kuće. Zato izjavljuje: »Dajem ti k tome za pomoć pri gradnji kuće prikladne na njemu (tj. na ždrijebu) kakvu imaju i drugi kmetovi, 4 libre, koje ne mogu od tebe nikada imati ili zahtijevati, ali kuća, kad budeš iseljavao, neka ostane meni«.

150 Na završetku ovog ugovora sklopljenog pred notarom u gradu Marko obećaje Matafaru da će za par dana poći stanovati u njegovo »selo«. Ovaj je ugovor sklopljen pred notarom bez sumnie zbog toga što vlasnik zemlje želi imati pred notarom i pozvanim svjedocima obećanje 145 »preterea sciendum est, quod omnes fructus arborum pomiferarum crescencium in terra predicta infra dictos confines inter nos nostrumque monasterium pro vna parte et te tuosque heredes et successores nro oarte altera annuatim usque ad suprascriptum terminum completum médius partiri deberet«. 146 Zadarski notari I, str. 108. 147 »Quoniam sponte Obligo me et affirmo tibi quidem Miche Matafarri stare et permanere cum domo . . . amodo usque ad annos quinque completos nuper uenturos in uiHa Triçiçi. . . secundum quod stant alteri uillani ipsius uille . . .«. '« »saluo quod si esset robaria interim, ut unus et alter uilanus ipsius uille recederet, et ego similiter recedere liberaliter ualeam et possim et alio modo non«. m »Et ego prenominatus Micha Matassari teneor dare tibi dicto Marco unam sortem ipsius uille, sicut certeris (!) uilanis ipsius uille; et possis disboscare unum gonaiyum comunis de bosco ipsius uille et habere ipsum ad totam tuam utilitatem et profectum per totum predictum terminum, non redendo mihi aliquid de eo«. 150 »Et adhuc dono tibi in adiutorium ad fatiendum domum in ea conuenientem, sicut alteri uilani libras IUI paruorum, quos a te numquam petere nec habere possim; et domus, quando recesseris mihi remaneat«. 267