ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 259
pojasu zemlje, na starom ageru ili na njegovu dijelu, s kojim općina ulazi u srednji vijek, nema oranica ni velikih površina zasijanih žitaricama. To je posve razumljivo, jer su astareje — zadarska i dubrovačka, a da ne govorimo o splitskoj 117 — činile teritorij koji se jedva nekoliko kilometara pružao od grada. Ako je u Zadru u ranom srednjem vijeku astareja svršavala u Diklu, kod Bokanjca i Bibinja, onda na tom terenu, u uvjetima života kakvi su prevladavali u ranom srednjem vijeku, nema mjesta za ratarstvo. Dubrovačka astareja kojoj nisu pripadali ni Otoci, isto je tako vrlo mali i uski pojas zemlje od svega nekoliko kvadratnih kilometara. 118 K tome valja dodati još jedan moment na koji se rijetko pomišlja: uvjeti života na astarejama nisu, s obzirom na nemirno i dosta neprijateljsko slavensko susjedstvo, naročito povoljni. Neprijateljstva počinju redovito s pljačkom polja i uništavanjem nasada. O tome ima dosta svjedočanstava u prošlosti svih dalmatinskih gradova. 119 Neobično mala površina astareje nameće s jedne strane diobu zemlje na male parcele, a tlo je, s druge strane, vrlo povoljno za uzgajanje vinove loze i masline. Intenzivni način obrađivanja vinograda i maslinika uvjetuje stvaranje težaštine. Težak je prema mom mišljenju, slobodan čovjek koji obrađuje svoj ili tuđi vinograd i daje vlasniku zemlje jedan dio priroda ili novac. 120 Za položaj je težaka bitno da površina koju obrađuje nije velika i iznosi, koliko se prema zadarskim izvorima može zaključiti, 1—5 gonjaja. 121 Ako upozorim na to da u isto vrijeme kmet uzima od vlasnika zemlje obično ždrijeb, koji ima 32 gonjaja, onda će odmah biti jasno u čemu je razlika u količini zemlje koju obrađuju težaci i kmetovi. Težak koji uz različite uvjete preuzima zemlju od vlasnika da je zasadi vinovom lozom ili da već zasađenu dalje uzgaja, može u načelu biti svaki stanovnik grada i njegova distrikta. 122 Ako je onaj koji preuzima vinograd na obradbu neki odličnik ili bogatiji građanin, onda će on povjeriti taj vinograd dalje nekome drugome, ali će težačku obavezu prema vlasniku zemlje ipak morati izvršavati. Ali, zadarski izvori pokazuju da niz upravo malih ljudi iz grada 123 —• pogotovo obrtnici kojima ne cvate posao — obrađuju tuđe vinograde i smatraju tu težaštinu očito »dopunskom zaradom«. Težaština im ne predstavlja nikakve poteškoće jer su vinogradi blizu grada, a u malim vinogradima i nema tako mnogo posla. Iz zadarskih se izvora može za117 Kako je Salona propala, izgubio je i Split kao njezin nasljednik veliki dio salonitanskog agera. U zapadnom je dijelu nekadašnjeg agera nikao Trogir, a Hrvati su zauzeli područje sve do Vranjica i Jadra. 118 O veličini dubrovačke astareje vidi J. Lučić, Prošlost dubrovačke astareje, str. 5. 119 Stoga nije nimalo slučajna činjenica da su prvi ugovori koji se sklapaju pred notarima ugovori o nasadu vinograda i javljaju se početkom XIII. st. Tada je, osobito nakon križarskog rata, trebalo iznova početi uzgojem vinove loze. 120 Zadarski statut govori o težaku kao o čovjeku »bilo kojeg staleža, spola ili dobe« (quilibet cuiuscumque conditionis sexus vel aetatis fuerit). Vidi Liber III, cap. LXVIII. 521 Mišljenja o tome kako je velika površina koju zauzima jedan gonjaj nisu složna. Vidi M. Vlajinac, Rečnik naših starih mera, SANU, Pos. izd. Knj. CCCXXII, Odelj. društv. nauka, knj. 47, Sv. II, Beograd 1964, 231—235. 122 Već je I. Beuc, n. dj., str. 622 istakao da je »osnovno u takvoj pogodbi, da obradivatelj na osnovi ugovora stiče stvarno, otuđivo i nasljedivo pravo na tuđem zemljištu«. 123 Tako npr. sklapa 1267 (CD V, str. 437—438) opat samostana sv. Krševana ugovor sa svećenikom Jurjem, dvornikom Ivanom i osamnaestoricom težaka koji preuzimaju na sebe obavezu da će obrađivati samostansku zemlju na Pašmanu. 259
