ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 248

Međutim, još prije nego što je Lučić štampao gornji prilog dodirnula je i Dušanka Dinić problem dubrovačkog agrara u dvorn vrlo zanimljivom prilogu: Utjecaj kuge od 1348. na privredu Dub> ovnika«.

68 Pošto je izložila koliko je Dubrovnik izgubio u tim kobnim godinama stanovnika, Dinićeva je među prvim posljedicama kuge navela skok nadnica i to »prvenstveno poljoprivrednih radnika«.

67 O tome svjedoči pokušaj velikog vijeća da »maksimira« cijene, visinu nadnica vinogradara i drugih težaka za jednu godinu. Kad poduzete mjere nisu koristile, nadnica je povišena, a među plemićima se biraju posebni nadglednici za vinograde. To se stanje, kako konstatira Dinićeva, održalo do 1359 kad su nadnice vraćene na nekadašnju visinu. Dinićeva citira zatim neke ugovore i kaže: »U svim ovim ugovorima pominje se davanje pomoći za obradu zemlje i ustupanje jedne ili pola zlatice za kuću i vrt«.

68 Ona pretpostavlja da se pomoć davala za još neobrađene površine i da je davanjem zemlje za kuću i vrt vlasnik zemlje želio »da seljake čvršće priveže za zemlju i time osigura obradu svojih poseda«. Taj se proces nastavlja, »as tim i vezivanje seljaka za zemlju, tako da iz ovoga vremena imamo i karakterističnih čisto kmetskih ugovora gde su zastupljene sve tri rente«.

69 Premda je Dinićeva vrlo dobro upozorila na povećanje nadnice kao posljedicu kuge, za mišljenje o pojavi »kmetskih odnosa« nije prema našem mišljenju bilo dovoljno dokaza. Ipak je zasluga Dinićeve da je u svom prilogu, gledajući na dubrovačku privredu u godinama kuge u cijelosti, upozorila na promjene i zato Lučić nije imao pravo kad joj je predbacivao da je ideju o tome »posudila« iz njegova referata. U agrarnu se problematiku s dubrovačkog područja može ubrojiti i kratak prilog Sime Čirkovića o »Četvrtini (ius quarti)«.

70 U prilogu se vrlo dobro tumači stanje u agraru na novoj stečevini i time se pridonosi i rješavanju kmetskih odnosa na starijem području dubrovačke općine. U prilogu je riječ o sporu sela Lisac (u Slanskom primorju) koie je pripalo dubrovačkoj općini drugi put 1405 g., ali ga Dubrovčani nisu »kao sva ostala sela i zemljišta podelili među svoju vlastelu«. Općina je »zemljište prepustila seljacima, koji su ga obrađivali pod uslovom da daju četvrtinu'«.

71 Ćirković se pita kakvo je porijeklo tog podavanja i što je značila četvrtina prije svršetka XIV. st.? Da bi to utvrdio poziva se na jednu presudu dubrovačkog suda iz 1401 god.: Pribil Glupšić tuži Radina Medanića čiju zemlju obrađuje sa svojim volovima i svojim trudom da mu je uzeo najprije 3/4 priroda, a zatim je htio još i posljednju četvrtinu podijeliti s Pribilom. Pribil je, naprotiv, zahtijevao na sudu za sebe polovicu » secundum consuetudinem laboratorum districtus Ragusii«, dok se Radin pozivao na »modos Sclauorum« prema kojem mu pripada četvrtina i osmina priroda i ništa više. Sudac presuđuje diobu priroda na četiri dijela: dva su dijela Pribilova odnosno »laboratoris pro labore suo et bobibus suis et alie relique due partes dicti introitus sint dicti Radini t>ro terreno et semine quod possint ad seminandum dictam terram«.

72 I Ćir« Godišnjak Fil. fak. u Novom Sadu, Knj. V, I960, s.o. str. 1—23. « N. dj., str. 4. « N. dj., str. 6—7. 69 N. dj., str. 7. 79 Zbornik Fil. fak., Knj. VII/1, Beograd 1963. str. 273—276. 71 N. dj., str. 274. 72 N. dj., str. 275. 248