ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 249
ković dalje upozorava na odluku velikog vijeća iz 1335 g. u kojoj se kaže ovo: »Ako orač (stvarno bubulcus) ore oranicu za žito, a gospodar zemlje mu daje volove i sjeme, orač je dužan vlasniku zemlje dati 3/4 žita i to za zemlju, za životinje i za sjeme po 1/4, a vilan neka zadrži 1/4«. Ovaj »ordo«, kaže se u odluci, vrijedi za sve (sit comunis), osim u slučaju kad je sklopljen ugovor između gospodara zemlje i vilana, jer tada se mora poštivati ugovor. Komentirajući gornju odredbu Ćirković konstatira da je po svoj prilici njom uzakonjen »običaj« među stanovnicima koji su tek 1333 g. došli pod dubrovačku vlast. Kako dokument govori »o stanju u Novim zemljama samo dve godine posle dolaska ove teritorije pod dubrovačku vlast, suprotstavljanje je dva režima sasvim razumljivo i prirodno«. 73 Smatrajući po svoj prilici da još nije iscrpio problematiku Josip Lučić se vraća 1968 g. na istu temu. Naslov je novog priloga, s obzirom na dosta jasno postavljen cilj, vrlo neodređen. Glasi: Agrarno-proizvodni odnosi u okolici Dubrovnika (do polovine XIV. stoljeća). 7 * Naime, ako smo već jednom riješili pitanje što je astareja u Dubrovniku i u ostalim dalmatinskim gradovima, onda se ne možemo više vraćati na njeno proučavanje nazvavši je neodređenim terminom »okolica«! Premda je Lučić sjeo pisanju da dotadašnjoj literaturi »doda nešto novo« ili »objasni što nije dovoljno obrađeno ili što je netočno prikazano «, 75 on to nije bio u stanju učiniti. Lučić je, naime, suviše visoko postavio svoj cilj istraživanja. Htio je »I. iznijeti razvoj starorimskog kolonata; — II prijeći na istraživanje vidova agrarnih odnosa u Dubrovniku u srednjem vijeku«. 76 Pitamo se što bi Lučić htio »dodavati« ili kako bi mogao »ispravljati« stariju literaturu o starorimskom kolonatu kad se usuđuje o njemu govoriti na svega tri stranice 77 i to na osnovi Maškina, Ostrovitjanova, Engelsa i enciklopedija i ako mu je Luzzatova Ekonomska povijest Italije jedini priručnik ekonomske povijesti! Zato zaista nije zanimljivo što je Lučić iz takve literature pokupio. To, osim ostalog, pokazuje na početku prikaza »starorimskog kolonata« njegova definicija kolonata. 78 Na sličan se način upušta u prikaz agrarnih odnosa u rimskoj Dalmaciji — tobože s osvrtom na dubrovačko područje o kojemu ne zna ni riječi! — za koji mu je dovoljna stranica i pol teksta! 79 No, kad u drugom dijelu priloga prelazi na »Agrarno-proizvodne odnose u dubrovačkoj okolici u srednjem vijeku«, onda ponovo iznenađuje metodskim propustima. Piše, naime, tako kao da se prvi put susreće s tom problematikom i jednostavno izostavlja ne samo Rollerovo djelo, nego i svoje vlastite radove. Razlog se n N. dj., Str. 276. M Zgođ. časopis XXII, sv. 1—2, 1968, str. 61—96 (Citiram dalje Agrarno-proizvodni odnosi). " N. dj., str. 62. 74 N. đj., Str. 69. 77 N. dj., str. 63—66. 78 Naime, Lučić kaže da je »kolonat u svojim vidovima bez sumnje Osnovni oblik agrarnih odnosa u Dubrovniku i Dalmaciji u ranom srednjem vijeku i kasnije« (str. 62). Dakle, u ovom prilogu uvodi odjednom novi termin — kolonat i uopće ga ne definira tako da se stvarno ne razabire što podrazumijeva pod tim pojmom. Time, se, dakako, zbrka u njegovim radovima još -povećava. U nedoumici smo čitajući njegove tekstove prije svega zato, jer prikazujući »starorimski kolonat« na idućoj stranici tvrđi da je »kolonat forma proizvodnih odnosa u poljoprivredi« koia se javlja »u vremenu krize robovlasničkog društvenog uređenja starog rimskog carstva« (str. 63). Ako je tako zašto se kolonatom, a ne kmetstvom ili težaštinom nazivaju proizvodni odnosi u Dubrovniku? 79 N. dj., str. 66—68. 249
