ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 245
,zbora', u kojem se ne ogledaju samo tradicije seoske zajednice — općine, već je on živ faktor u pretresanju i odlučivanju o svim važnijim pitanjima sela«. Sažeti prikaz, međutim, ne dopušta autoru, na žalost, da detaljnije razradi svoje mišljenje o kmetovima i slobodnim seljacima na obrađivanom području. God. 1958. javlja se iz kruga sovjetskih historičara koji već tada vrlo marljivo rade na nekim problemima srednjovjekovne hrvatske i dalmatinske povijesti, N. P. Manenčikova s prilogom »Remeslo, sel'skoe hozajstvo i torgovlja v Dubrovnike po dannim statuta 1272 gr.«. 50 Manenčikova nema očito namjeru da uđe u dublje proučavanje ekonomskog života Dubrovnika u XIII. st., ali ipak daje nekoliko uvodnih riječi o seoskom gospodarstvu i o dubrovačkom društvu. Konstatira da je glavna poljoprivredna grana na dubrovačkom teritoriju vinogradarstvo. Vinogradi su davani na obrađivanje u dio. Dajući prednost oblicima odnosa između vlasnika zemlje i zakupnika pred društvenim položajem zakupnika, Manenčikova naziva zakupnika arendatorom. 51 Nadalje, predpostavlja da su samostani imali zavisne seljake, no o njima ne može kazati ništa detaljnije na osnovi podataka iz statuta. Neobično se doima čitaoca njeno izbjegavanje naše, jugoslavenske literature koje ide tako daleko da ne navodi ni Rollerovo djelo. Josip Lučić se pozabavio »Agrarnim odnosima u srednjem vijeku u Dubrovniku« prvi put na kongresu historičara Hrvatske u Zagrebu 1958. godine. On je u referatu zastupao mišljenje da je »kmetstvo u Dubrovniku nastalo od nekoliko faktora«, a da »prije pojave kmetstva postoji i zakup«, o čemu je bilo dovoljno riječi u Rollerovu djelu. On smatra na ovom mjestu da agrarni odnosi u Dubrovniku nisu toliko specifični da bi trebalo govoriti o posebnom tipu odnosa, naprotiv slični su onima u ostalim dalmatinskim gradovima. 53 U izvještaju o tom referatu tvrdi da su zemljovlasnici nastojali najamne radnike i zakupce ekonomski privezati uz svoja imanja. Tek tada im oni daju zemlju za okućnicu i kuću, a negdje i samu kuću uz obavezu da rade besplatno na carini. To su, kako tvrdi, po »dubrovačkom pravu« kmetovi, a taj »novi odnos u agraru javlja se izrazitije u polovici 14. st.«. 54 Prema tome, Lučić misli da se najamni radnici i zakupci pretvaraju u kmetove privezane za zemlju i zato je kmetstvo prema njegovu mišljenju nova kategorija na dubrovačkom području. Premda je Rollerovo djelo, kako je spomenuto, nuđalo svojim opsegom i donesenom građom dovoljno razloga za razmišljanje, kad se J. Lučić DO drugi put u članku »Dokumenti o -počecima kmetstva u Dubrovniku« 55 vratio problemu nije, na žalost, dobro proučio Rollerovo djelo. Pošto je iznio u osnovnim crtama raniji referat, on je izložio svrhu ovog 58 Slavjanskij sbornik I, Izd. Voronež. univ., Voronež 1958, str. 43—47. 51 N. d.i., str. 47. 52 Vidi Teze referata i saopštenja za drugi kongres istoričara Jugoslavije, Zagreb 1958. 53 »Tako u proizvodnim odnosima u agraru u Dubrovniku postoje stanovite specifičnosti«, autor smatra, da one nisu »toliko velike i značajne da bi trebalo govoriti o posebnom tipu agrarnih odnosa u Dubrovniku«. Agrarni odnosi u Dubrovniku slični su odnosima u ostalim dalmatinskim gradovima pa bi ih zato trebalo paralelno proučavati. To stvarno ne radi ni jedan autor koji proučava dubrovačke agrarne odnose! 54 Dokumenti o počecima kmetstva u Dubrovniku, Arhivski vjesnik IV —V, 1962, str. 218 (potcrtala N. K.); dalje citiram Dokumenti o počecima). 55 Vidi bilj. 54. 245 !
