ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 244

njima ili prirodi ljudi. S takvim neobičnim pojmovima o posebnom razvitku dubrovačkih kmetskih odnosa — to je neko »kmetstvo u dubrovačkom smislu«

45 — koje se tobože razlikuje od »klasičnog pojma kmetstva« susrećemo se i u zaključku Roller ova djela. Naime, to što »gospodari zemlje nemaju neposredno ni ugovora ni sudske vlasti nad svojim kmetima«, nije, kako smo već naprijed spomenuli, nikakva odlika dubrovačkog kmetstva. Isto vrijedi i za pomanjkanje »javnopravnih pisanih propisa o kmetstvu«, pomanjkanje vanekonomske prinude itd. Sve što Roller smatra odlikom dubrovačkih agrarnih odnosa može se, posve razumi j ivo, mutatis mutandis, naći i u drugim jadranskim općinama. I tek na kraju djela, dakle u zaključku, Roller priznaje da je »kmetinskim ugovorima« označio samo »one ugovore u kojima se pojavljuje formula, da se ugovarač obvezuje 'biti čovjekom' svog gospodara zemlje«.

46 No, kao i u »obradi«, tako i ovdje nije sasvim siguran u ono što kaže, jer na kraju mora ipak napisati da ti ugovori nemaju »potpuno kmetinski karakter«, jer dubrovačko »kmetinstvo« nikad nije imalo »tipični kmetski karakter«.

47 On smatra da je to zato što nema obaveze tlake.

48 U završetku raspravljanja Roller podvlači misao da su agrarno-proizvodni odnosi na području dubrovačke općine imali neki specifičan karakter. Prema tome, Roller se na kraju ipak odlučio na neku definiciju i to mu je omogućilo da zauzme čvršći stav prema problemu kmetstva. Otad se dakle moglo raspravljati da li je njegov kriterij dobro postavljen i da li je imao pravo kad je isticao neki posebni razvitak dubrovačkog agrara, takav kakav nije imao ni jedan drugi dalmatinski grad. U svakom slučaju upada u oči da Roller ne navodi ni jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju o osobitosti dubrovačkog agrara. Uza sve to, on je svojim opsežnim radom ucrtao na neki način put idućim istraživanjima, jer je mogao svima onima koji su poslije njega radili na dubrovačkom ili dalmatinskom agraru uopće služiti kao putokaz. To, kao i obilan izvorni materijal koji je Roller sakupio u svojoj monografiji trajna su vrijednost njegova djela. Prilika se za prikaz dubrovačkog agrara pružila ubrzo i B. Stulliju kad je u enciklopedijskom tekstu o Dubrovniku, uz ostalo, morao dati kratak prikaz položaja dubrovačkog stanovništva za mletačke uprave. On se nije složio s Rollerom i protivno njemu smatra da su, izuzevši »brojne crkvene posjede«, na kojima sjede kmetovi, »prevladavali seljaci-slobodnjaci, bar u gradskoj okolici i na otocima (Koločep, Lopud i Sipan)«.

49 Stulli se pita kako je došlo do »izuzetnog položaja ovih seljaka-slobodnjaka«: da li zbog odnosa Dubrovnika sa slavenskim zaleđem, ili »zbog naročitih potreba ekonomskog života ovog trgovačkog grada

...«? Inače se on slaže s Rollerom u tvrdnji da se »kmetski odnosi tada nisu razvili, jer nije bilo ni potrebe da se razviju«. Postojanje slobodnih seljaka utječe i na »političko-pravnu domenu«, seljaci dobivaju samoupravu, pa je »gotovo u pravilu, u tim krajevima razvijena ustanova narodnog « N. dj., str. 265. 46 N. dj., str. 266. 47 N. mj. 48 Do potpunog razvitka kmetstva dolazi tek u kasnijim stoljećima kad je »zemljoradnja trebalo da postane glavni izvor orihoda zemljoradnika, koji su bili većim dijelom vlastela vlađajuća klasa u Republici« (str. 266). 49 Enciklopedija Jug. III, str. 134. 244