ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 189

ljak o preuzeću vlasti, pa da mu je to bilo dovoljno, da rukopis zatraži natrag i da ga donese u Zagreb. . Navodi, da bi se samo preslušanjem Sandomirskog moglo ustanoviti, što je on mislio, kada je iz njegovog pripovijedanja sastavio sasma drugi prikaz. Radić drži, da je Sandomirski time htio postići neki argumentum ad hominem, kako su s njime pregovarale pojedine vlade, pa prema tome priznavale sebi ravnopravnim, pa da bi to isto mogla, dotično morala činiti i Sovjetska Rusija. Sto se tiče njegovog bijega iz S.H.S. u Magjarsku, navodi okrivljeni Stjepan Radić, da se na svom putu za Englesku jedva dodirnuo magjarskog teritorija. Izjave svjedoka koji navode da je nakon prelaza u Magjarsku došao u doticaj sa magjarskim konfidentom Lukačem, izjavlja neistinitima, naročito veli, da ne stoje rtavodi, da bi mu Lukač donio bio magjarsku putnicu. Mnienje: Ponajprije valja istaknuti da se ovaj fakt ima prosuditi s gledišta §. 89 kriv. zakona, a ne onog §. 87 a) i b) kriv. zakona, jer činjenično stanje stvari, kakovo je podlogom pravnom ocjenjivanju ovog predmeta, dolazi u obzir kao upuštanje sa stranom vladom za pripremanje izdajničkog preduzeća. Po propisu §. 89 kriv. zakona postoji upuštanje sa stranom vladom, kada se s njöme upustilo, u pregovore. Iz toga proizlazi, da nije potrebno, da se je došlo do dogovora. Dovoljan je početak pregovora. Ali je bitna pretpostava, da je upuštanje usljedilo za pripremanje izdajničkog preduzeća. Kako bi prema tekstu ugovora ulazilo ovdje u pitanje, da li je pripremanje išlo na to, da se Ustav zemaljski nasilno promijeni, jedan dio S.H.S. od cijeloga otrgne, to se pojam izdajničkog preduzeća u pogledu predležećeg slučaja ima prosuditi s gledišta § 87. a) i b) kriv. zakona. Prema ovom obrazloženju imao bi javni tužioc obrazloženju krivnje okrivljenog Stjepana Radića pružiti dokaze i to: a) glede toga, da se okrivljeni Stjepan Radić upustio sa magjarskom vladom u pregovore, zatim b) da su ovi pregovori uslijedili za pripremanje izdajničkog preduzeća po § 87 a) i b) kriv. zakona, dakle u cilju, da se Ustav zemaljski nasilno promijeni i jedan dio S.H.S. od cijeloga otrgne. U pogledu dokaza glede a) valja istaknuti, da taj dokaz predleži, dok sam okrivljeni Radić priznaje, da je sa magjarskim poslanikom Szaparyem i izaslanikom magjarske vlade Unkelhäuserom pregovarao, ma da prema navodu okrivljenog Radića nije uopće došlo do pismenog fiksiranja predloga ugovarajućih stranaka, a kamo li do perfekcionisanja samog ugovora. Ovo potonje neodlučno je za prosudjenje čina dok je za ustanovljenje učina iz §. 89 kriv. zakona dovoljan već početak pregovora, koje okrivljeni Stjepan Radić i sam priznaje. Naprotiv u pogledu okolnosti pod b) taji okrivljeni Stjepan Radić, da je sa izaslanicima magjarske vlade stupio u pregovore za pripremanje izdajničkog preduzeća. Prema tomu nadleži državnom tužiocu dužnost dokazivanja, da ta obrana okrivljenog Stjepana Radića ne stoji, već da naprotiv prema stanju istrage proizlaze opravdane sumnje razlozi da se je okrivljeni Radić s Unkelhäuserom i Szaparyem upustio u pregovore za pripremanje izdajničkog preduzeća. 189