ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 190

Ovoj dužnosti državni tužilac udovoljava: a) iznašanjem teksta kod Radića pronadjenog nacrta ugovora, sklopljenog izmedju magjarske vlade i okrivljenog Radića kao predsjednika hrvatskog narodnog zastupstva, koji je ugovor u dokazu krivnje potpuno ispisan; b) time da su pregovori vodjeni i tajinstveno i u bojazni, da bi o pregovorima mogao tko saznati, pa su se u tom pogledu kod poziva na sastanke i medjusobnom obavješćivanju dogovarajuće stranke poslužile pseudonimom i šifrom; c) nadalje time, što je kod Radića pronadjen sastavak pod naslovom: »Odnos raznih država prema hrvatskom pitanju«, naročito odlomak pod naslovom: »Sadašnja Magjarska i nezavisna Hrvatska«, o kojem je sastavu bilo opširno govora u dokazu krivnje ovog fakta. Iz ovog sastava najme proizlazi, da je isti sasvim identičan sa kazivanjem svjedoka Massona, a osim toga da se u tom sastavku ističe, da pregovori izmedju okrivljenog Radića i izaslanika magjarske vlade nisu bili definitivno prekinuti, nego samo odgodjeni.

128 Prema ovom obrazloženju ima dovoljno materijala za optužnicu. Ali nije isključeno, da bi sud, ocjenjujući gore navedene sumnje razloge po svom slobodnom uvjerenju, mogao doći i do protivnog zaključka od državnog tužioca, ako bi povjerovao obrani okrivljenog, da je on prekinuo daljnje pregovore baš zato, što su magjarski izaslanici kao druga pregovaraj uća stranka stavljali takove predioge, o kojima on nije htio ni čuti, što bi se podudaralo i sa nacrtom kod Radića pronadjenog sastavka » Sadašnja Magjarska i nezavisna Hrvatska«. U tom slučaju mogao bi se sud staviti na stajalište, da je okrivljeni Radić pregovore sam prekinuo i time od svake pripremne radnje dragovoljno otstupio. Reasumirajući sve ovo čast mi je istaknuti, da bi jedino glede fakta 1 (Stupanje u seljačku internacionalu) zatim fakta 14 (organiziranje bojovnih odreda) i fakta 15 (pregovori sa magjarskom vladom) predležali dovoljni sumnje razlozi za optužbu (§. 198 k. p.). Konačno mi je istaknuti, da je glasom naknadnog izvještaja državnog tužioca preslušan sada, glede fakta 7 (izjava pred Karlom Häuslerom), i svjedok Dr. Mate Drinković, koji poriče da bi u njegovoj prisutnosti Radić prema Häuslern kazao inkriminirane riječi, pa prema tome vrijedi ono, što je u mnijenju pod faktom 7 istaknuto, da se naime ni ovaj fakt ne može optužiti. U ZAGREBU, dne 27 Juna 1925. Kr. državni nadodvj etnik. 128 Ova dva stavka, pod b) i pod c), bili su u prvoj redakciji drukčije redigirani, ali je taj tekst precrtan i zamijenjen novim, koji je ovdje i reproduciran. Precrtani tekst je glasio: »b) time, da je okrivljeni Radić već kod svog bijega iz [Kraljevine] S.H.S. bio u vezi sa magjarskom vladom, jer iz spisa proizlazi sumnja da je okrivljenom Radiću magjarski konfident Lukač pribavio iz Pešte službenu putnicu; c) time da je okrivljeni Stjepan Radić prvobitno u onće tajio da je sa izaslanikom magjarske vlade Unkelhäuserom vodio političke pregovore, a poznanstvo sa Szaparijem uopće porekao, što je kasnije nakon preslušavanja Massonovog opozvao, dozvolivši i sam, da je sa izaslanicima magjarske vlade vodio političke pregovore«. 190