ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 188
samo sa Unhelhäuserom, koji mu je rekao, da ga je posjetio zato, da mu predloži da kupi imanje grofa Szaparya u Prekomurju, čemu da se on slatko nasmijao, rekavši mu, da ne ima novaca za tako veliko imanje. Medjutim kod kasnijih preslušanja dopustio je i sam Stjepan Radić, da je i sa Szaparyem, koji se je posluživao s anonimom »Bela brada«, došao u izravni doticaj. To je okrivljeni Stjepan Radić dopustio tek tada kada mu je predočen izvještaj A. E. Massona, koji ga je u Londonu pratio. Okrivljeni Stjepan Radić brani se nadalje, da mu je Mason rekao u Londonu, da su ga već više puta tražili neki nepoznati ljudi, a jedanput mu je kazao, da su ti nepoznati ljudi ostavili na stolu jedno pismo. Kad je on to pismo pogledao, vidio je u njemu njemačkim jezikom pisan nacrt tobožnjeg ugovora izmedju njega i magjarske vlade. Masson mu je rekao da su gospoda zaželila, da on Radić to potpiše, jer da je unutra sve ono što on hoće, na što je on Massonu rekao, da on to neće potpisati i da s tom gospodom ne želi razgovarati, pa kad opet dodju, neka im vrati to pismo. Nekoliko dana poslije toga da mu je Masson donio na jednom papiru olovkom napisanih oko 10 imena i svu silu telefonskih brojeva, rekavši mu da mu je to dao onaj sijedi gospodin, koji da je ugarski ministar, a to da su imena svih glavnih ljudi, koji bi mu mogli pomoći u njegovoj stvari, a kod svakog još i dodano ime, pod kojim će se javljati. Pogledavši popis točnije, vidio je na prvom mjestu ime grof Szapary, a kraj njega »White Barbe«, što znači engleski »Bijela Brada«, te rekao Massonu, da ga taj popis ništa ne zanima, da je grof Szapary bio guverner najveće hrvatske luke, koju su Mag jari Hrvatima oteli. 125 Kada je okrivljenom Radiću predočen iskaz svjedoka A. E. Massona, izjavio je i sam, da iskazu Massona ne prigovara i da isti prema tome odgovara istini, jedino navadja, da je taj ugovor, našao na stolu u velikom pismu, koje je na stolu na njega čekalo. Ostaje pri tome, da ga je Masson nagovarao, da potpiše ono, o čemu je razgovarao s Unkelhäuserom, ako to njemu Radiću nije na štetu. Okrivljeni tvrdi, da je sam bio iznenadjen, kad je dobio nacrt tobožnjeg ugovora izmedju Magjarske i njega. Dopušta, da je sa Unkelhäuserom govorio i o politici i tvrdi, da mu je Unkelhäuser govorio, da danas u Magjarskoj neima ni jednog ozbiljnog političara, koji bi pod pojmom obnove Ugarske, dotično kako Mag jari kažu Krune Sv. Stjepana mislio i na Hrvatsku, dotično sad i na Bosnu. Glede sastavka, koji je pronadjen kod Radića na ruskom jeziku a pod naslovom: »Odnos država prema hrvatskom pitanju«, i odlomka pod naslovom »Sadašnja Magjarska i nezavisna Hrvatska«, navodi okrivljeni Radić da je u Moskvi pripovijedao cijeli ovaj dogadjaj s magjarskim ugovorom i da je Sandomirski 127 , kako mu reče, kao iskusni diplomata ovu stvar obradio tako kako ju prikazuje donekle i svjedok Masson i kako je ona inkriminirana. Ali da je istakao, da se on i tu kao i kod poglavlja o preuzeću vlasti točno držao bitnosti stvari, te naročito istaknuo da on — Radić — tog ugovora nije ne samo potpisao, nego da ga nije ni htio potpisati. On — Radić, da cijeloga sastavka, što ga je napisao Sandomirski nije pikada [imao] vremena pročitati, nego samo pogledati, a naročito onaj odje126 Vidi bilješku br. 71. 127 Vidi bilješku br. 93. 188
