ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 187
Od važnosti je u pogledu prosudjenja ovog fakta uočiti okolnost, da sè iz sastavka, koji je pronadjen kod Radića, nalazi djelovanje okrivljenog Radića, njegovo bavljenje u Londonu, nalazi točno opisano. Istaknuto već gore pod 1) da je premetačinom pronadjena kod Radića na ruskom jeziku otipkana osnova o organizaciji za preuzimanje vlasti, a treći dio tog sastavka imade naslov: »Odnos država prema hrvatskom pitanju« i odlomak pod naslovom »Sadašnja Magjarska i nezavisna Hrvatska«, u kojem se prema hrvatskom prevodu kaže doslovno i ovo: »Kada sam prošle godine koncem juna bio prisiljen da ostavim Hrvatsku, ja sam se zadržao na magjarskom teritoriju 8 dana. Magjarska vlada uputila je meni jednog svog višeg činovnika da podjem s njime u Budimpeštu i da se sa Magjarskom vladom dogovorim o budućim odnosima izmedju Magjarske i nezavisne Hrvatske. Ja sam to odbio i odgovorio sam im, da se ja na magjarskoj teritoriji ne osjećam posvema slobodan i da ne mogu u cijelosti zastupati hrvatske interese. Zato sam predložio da sam spreman povesti eventualne pregovore u Londonu, ako to magjarska vlada žeji. U Londonu su mi poslali jednoga pomoćnika, koji me je posjetio u pratnji mogjarskog poslanika u Londonu grofa Szaparya. Ovaj potonji se je odmah udaljio, a spomenuti pomoćnik pročitao mi je već gotovi ugovor, kojega sam ja trebao samo potpisati. U tom ugovoru izmedju ostalog obvezuje se magjarska vlada odmah ustanoviti hiljadugodišnju historijsku granicu izmedju Hrvatske i Magjarske, i dalje, jedan okrug izmedju Drave i Mure, koji broji oko 100.000 hrvatskog pučanstva, koji su Magjari i prije uvijek ubrajali medju svoje, sada priznaju Hrvatskoj, dalje, po ovom ugovoru priznaje magjarska vlada Hrvatskoj sve njezine historijske granice izmedju Dunava i Jadranskog mora, u tom broju Bosnu i Dalmaciju. Napokon, Magjarska se obvezuje učiniti sve što je u njezinoj vlasti i da pomogne Hrvatskoj za slučaj potrebe u pitanju naoružanja i glede pitanja podrške sa strane Italije i Bugarske. Za sve ovo traži Magjarska da se uglavnom priznaju njezine historijske granice, te Slovačku i Transilvaniju. Ja sam na sve ovo odgovorio, da hrvatsko seljačko narodno zastupstvo, na čelu kojega stojim ja kao predsjednik, ne stoji na bazi historijskih prava i tzv. historijskih granica, nego na osnovu narodne volje, koja se izrazuje na slobodnim izborima, a utvrdjuje plebiscitom. Prema tome ja sam kazao, da mi Hrvati prema Mag jarima ne možemo stajati na drugoj bazi, nego li stojimo prema samim Hrvatima. Evo npr. Dalmacija je po sastavu svog pučanstva čisto hrvatska, ali ako bi ona želila da ostane, pod današnjom beogradskom vladom ili da se pripoji Italiji, to bi mi Hrvati priznali joj to pravo, pa makar bi nam bilo teško. Ovi pregovori vodili su se kroz jedan dan, a svršili su se jednim ugovorom, kojega magjarski pomoćnik nije htio potpisati, jer da je mnogo toga u njemu promjenjeno. I ja ga nisam htio potpisati, zato smo se razišli sa jednim uzajamnim obećanjem, da ćemo prvom zgodnom prilikom ove pregovore nastaviti. Poslije toga vremena više puta je magjarsko poslanstvo u Londonu pokušalo da stupi u dodir sa mnom, no ali uvijek to je bilo tako nezgodno udešeno s nekim pretenzijama, da sam uvijek odkazao«. Obrana: U pogledu ugovora, koji je kod okrivljenog Stjepana Radića pronadjen, navodi isti u prvobitnom svom preslušanju da mu je bio podmetnut po Massonu, koji ga je htio sklonuti, da taj ugovor potpiše. Okrivljeni Stjepan Radić prvobitno je u opće tajio, da je poznavao magjarskog poslanika Szaparya, te stvar nastojao prikazati, kao da je u Londonu pregovarao 187