ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 174

viji su jedva dočekali jednu poštenu vladu i sada ju ruši onaj, koji se je zakleo na Ustav i koji ima svu vlast po Ustavu. Oni koji ga podučavaju, ne kažu mu, da on nesmije rušiti Ustav i parlamentarizam, a on opet nesmije reći, ja hoću koncentraciju. To može reći parlamenat, a on ako nije s time zadovoljan, može ga poslati kući. Ne kažu mu, Vi ne možete reći, neću bez radikala i neću sa H.R.S.S., jer tako prelazite svoj djelokrug. Ne kažu mu, šta ćete, ako narod predje svoj djelokrug. Mi neimamo historičara, koji osudjuje revoluciju, a svi osudjuju apsolutizam. U dvoru nisu ništa naučili. Čujem, da su u dvoru rekli neki, Vi ste uvaženiji nego Aleksandar Obrenović, ali to ništa ne vjerujem. Mi ćemo izbore provocirati, pa ako ne bude drugog načina, ima ovaj najme, da se podnese predlog, da se drugi ustavni faktor stavi pod optužbu. Kad ne možemo optužiti ministara, koji kradu, onda ćemo optužiti i drugi ustavni faktor, koji prekoračuje svoj djelokrug. Oni ni danas ne vjeruju, da Kralj Aleksandar ruši jednu parlamentarnu većinu. Samo u monarhiji može biti ovaka korupcija« — dakle riječima napadao i izlagao podsmjehu i preziranju ustavna prava vladajućeg kralja i postojeću formu vlade, pa da je time počinio prestupljenje protiv Vladatelja i Ustava označ. u §u 91 si. v. kriv. zakona. Dokaz krivnje: Kao svjedoci navedeni su: Ilija Jakovljević, dopisnik »Vremena«, te Josip Zdunić i Vojislav Stanojević, dopisnici »Politike« u Beogradu. Svjedok Ilija Jakovljević navodi, da je Radićev govor točno bilježio. Zna, da je Radić upitne zgode govorio o engleskim izborima a pod jedno tom prilikom, kakovu ulogu igra drugi ustavni faktor u vladinoj krizi, zastupajući svoje staro gledište, da kralj ima pravo osnovano na Ustavu, da je i on dužan poštivati Ustav i da u Ustavnoj monarhiji, naročito u monarhiji engleskog tipa, na koju je i H.R.S.S. spremna pristati, drugi ustavni faktor neima prava da odredjuje, hoće li se obrazovati koaliciona ili koncentraciona vlada, jer je to stvar parlamentarnih stranaka. Ako se kralj ne slaže s onim, što hoće većina parlamenta, on ima pravo raspustiti narodnu skupštinu, a neima prava tražiti, da u jednoj vladi budu radikali ili koja druga stranka, ako to neće većina. Na predočene inkriminirane stavke, sjeća se svjedok, da je Radić rekao, da se u Dalmaciji geriraju žandarmi kao da su nad ustavom i kraljem, osim toga, da se u Engleskoj ne bi moglo dogoditi, da se drugi ustavni faktor stavlja nad parlamentarnu većinu. Ne sjeća se, da je Radić rekao »Srbija može imati svakog časa Milana Obrenovića, samo ne onako pametnog, može imati ako hoće i Aleksandra Obrenovića«, nu može izjaviti, da je Radić eventualno nješto rekao, što bi sadržavalo uvrijedu prema drugomu ustavnom faktoru ili bilo što kažnjivo, da bi to sigurno zapamtio. Svjedok Josip Zdunić tvrdi takodjer, da se potanje govora Radićevog ne sjeća. Nije ponio impresiju, da bi Radić htio vrijedjati kralja. Svjedok Vojislav Stanojević nije saslušan radi nepoznata boravišta. Obrana: Okrivljeni Stjepan Radić navadja, da je odnosni govor držao, nakon što je, kad je Davidovićeva vlada bila u ostavki, izišla kombinacija koncentracionog kabineta na čelu s Kostom Timotijevićem. Taj da je držao govor u inkriminiranom pravcu i navodi, da je naprotiv spomenuo samo jedan put kralja, nazvavši da gentlemanom i vrlo simpatičnim i inteligentnim čovjekom. 174